Napokon je došlo vrijeme jeftinog letenja zrakoplovima. Svako malo neke akcije. I tako slučajno naletih na akciju ruskog nacionalnog zračnog prijevoznika, Aeroflota. Cijena povratne karte na akciji je trećina pune cijene karte. Odlično! I tako kupili mi tri karte, i krenuli u akciju zvana viza. Tu su nastali problemi. Naime, vizu za Rusku federaciju nije teško dobiti, ako se ima voucher (iliti pozivno pismo od strane hotela/hostela). Što je najbolje, za taj papir traže dodatnu lovu (30-70 EUR). Kako u Moskvi nema previše hostela (ima ih svega 3-4 na 10 milijuna stanovnika (tako da zagrebačka 2 hostela i nije tako loša brojka), tako je teško naći hostel koji moze izdati taj voucher na svoje ime. Nakon mukotrpnog traženja po netu i nekoliko poslanih e-mailova uspjeli smo naći takav hostel. Nakon višednevnog pregovaranja sa hostelom, slanjem love Western Unionom za smještaj i voucher, napokon smo dobili sve papire i otišli u rusku ambasadu po vizu. Kada se imaju svi potrebni papiri, viza se dobije lako i brzo. Jedini je problem što se viza dobije točno od dana do dana kada je plaćen smještaj, i to maksimalno na 30 dana, tako da svi koji misle ići u Rusiju, moraju pripaziti da rezerviraju i uplate smještaj za sve dane koje misle biti tamo.
Ruska birokracija
Naravno, to nije sve. Potrebno je registrirati vizu dolaskom u hostel. Potrebna papirologija se dobije u zrakoplovu (tzv. migracijska kartica), koja se ispuni i potvrdi ulaskom u Rusiju, i taj papir je potrebno obavezno potvrditi u hostelu da se na pravovaljan i pravovremen način moze izaći iz Rusije.
Nakon birokracije, ajmo na putovanje. Krenuli smo u 3 sata popodne sa Plesa. Let traje skoro tri sata, ali po dolasku u Moskvi je već noć. Naime, dva su sata razlike između Zagreba i Moskve. Brzo nalazimo hostel (koji je u četvrti Ryazanski Prospekt za koji kasnije doznajemo da je u njemu novo sjedište novog KGB-a, a kojeg sad zovu “complex for public security”), te se smještamo. Dok smo to sve napravili, već su bili sitni noćni sati, pa odlučismo ipak ostati u hostelu i u mnogobrojnim dućanima u blizini hostela koji rade od 0-24 kupiti nešto jeftinog ruskog alkohola (votke i pive). To nam je bio loš potez. Naime, od jeftine votke boli glava. Boca jeftine votke stoji dvadesetak kuna, dok je bolja votka otprilike 3-4 puta skuplja. A jačina glavobolje je obrnuto proporcionalna.
Obilazak grada
Nakon buđenja s glavoboljom, krećemo za centar grada. Prvo na što nailazimo je odlična podzemna željeznica. U lokalnim novinama dobivenim u hostelu (naravno, na engleskom) čitamo da je ove godine slavila 70 godina postojanja i da se većina prometa (nekih 80%) odvija podzemnom. Karta je 2,5 kune.
Dolazimo na preveliki Crveni trg. Skoro sve zgrade okolo su crvene boje. U sredini Lenjinov mauzolej. Trg ograđuju Kremlj, crkva Vasilija Blaženog te Povijesni muzej. Gradom dominiraju lijepo ukrašene kupole mnogih crkvi.Tu smo imali prvi bliski susret s policijom, koja je legitimirala prvo jednog od nas, a kasnije svo troje. To je tek početak susreta s plavcima u Rusiji, kojih ima mali milijun. Gdje god se okrenete po Moskvi, možete vidjeti policiju i vojsku. Zaista ih je previše.
Povijest Moskve
Prva spominjanja Moskve datiraju iz 1147. godine, a 1156. godine je princ Jurij Dolgoruki napravio drveni zid i obrambeni jarak oko grada. Moskvovljani njega slave kao osnivaca grada. Zatim je metropolit Petar smjestio 1325. godine svoju rezidenciju u do tada još beznačajan grad na rijeci Moskvi. Veliki knez Petar Danilovič Kalita, kojeg je 1333. godine veliki kan priznao za vrhovnog poglavara Rusije, dao je utvrditi grad. Utvrđenje je nazvano Kremlj. Kremlj je ruska riječ za dvorac, tvrđavu, citadelu i odnosi se na mnoštvo utvrđenih središnjih građevinskih objekata u povijesnim ruskim gradovima. A sam izraz Kremlj se uglavnom rabi za najpoznatijeg od svih njih, Moskovski Kremlj.
Kremlj je ograđen ciglenim zidom, s pet ulaznih dveri, visokim 20m, te dugačkim 2.6 km. Unutar Kremlja se nalaze zgrade vlade, Patrijarhova palača, Kremaljska palača te nekoliko katedrala. Arhanđelova katedrala, Katedrala Bogojavljanja, te Crkva ruskih careva. Carevi su se krstili i vjenčavali u Katedrali Bogojavljanja. Spomenimo i najveći top toga vremena, Carev top težak 40 tona. Tu je i Carevo zvono, neznatno teže, od 200 tona. Nikada nije zazvonilo, jer je pri prvom podizanju puknulo. Kremaljska palača se nalazi u centralnom dijelu Kremlja, sagrađena je tek u 19. stoljeću, sa namjerom da postane carska rezidencija.
Graditelji Kremlja dugo su bili talijanski majstori, a tek kasnije ruski. Za izgradnju zidina, palača i crkava Ivan Veliki je, u 16. stoljeću, pozvao tada najpoznatije arhitekte iz Milana i Venecije, koji su u zapadni stil vješto ukomponirali originalnu narodnu verziju ruske arhitekture. Moskva i Kremlj su više puta napadani, razarani i paljeni. Poslije svakog razaranja obnavljan je po starim nacrtima i planovima. Sada je Kremlj sjedište Ruske Vlade i predsjednika Putina.
Čist i uredan centar
Čuvena crkva Vasilija Blaženog nalazi se van zidina Kremlja. Sastoji se iz 12 malih, međusobno povezanih kapela, nastalih po zapovijedi Ivana Groznog. Kažu da je car nakon završetka gradnje naredio da se graditelj oslijepi, kako više nikad ne bi napravio nešto slično.
Sam širi centar grada je jako čist i uredan. Kako je bio jesenji dan, tako cijelo vrijeme pada lišće. Ali kako list padne, tako ga komunalne službe maknu. Nevjerojatno puno čistača u parku pored Kremlja. Nigdje nismo spazili niti jednog beskućnika. Ali jesmo već ranije spomenutu policiju koja često zaustavlja turiste i pregledava papire, tako da je putovnicu i migracijsku karticu nužno uvijek imati sa sobom. Ljudi su podosta srdačni, ali naći čovjeka koji zna engleski je ravno nalaženju igle u plastu stijena. Korisna stvar je što smo dovoljno stari i što smo učili ćirilicu u osnovnoj školi. Jezik, u pismu, je dosta sličan našem, ali kad pričaju, teško ih je shvatiti. Čak ni na recepciji hostela većina nije znala engleski.
Minice omiljene kod djevojaka
Moda je nešto drugačija od naše. Većina djevojaka hoda u mini suknjicama i čizmicama, ali većina ima krive noge. Šubare su neizostavni odjevni predmet kod policije ili vojske. Ceste su preogromne, svugdje po 4-5 traka u svakom smjeru. Vozači su agresivni, i preporučljivo je prelaziti ceste mnogobrojnim pothodnicima. Vozni park je sličan ili jači od našega.
Od muzeja smo posjetili Povijesni muzej i Politehnički muzej. Politehnički muzej nas je dojmio. Lijep, velik, ogromne postave, i stvarno ima pravo nositi ime politehnički. Spomenimo i jedan zanimljiv eksponat koji se nalazi u predvorju muzeja. To je prva ruska atomska bomba iz 1951. godine. Povijesni muzej ima jako lijepu vanjštinu, ali nas unutrašnjost i postava izložbe nije nešto dojmila. Upadi u muzeje skoro pa đabe. Mahom dobivamo popuste pokazujući ISIC ili EURO<26 kartice i cijene se kreću oko 1-2 europskih novaca.
Preporučamo posjetiti i Nikulinov moskovski cirkus. Za razliku od drugih cirkusa gdje smo bili, ovaj je bio zidani i stalne je postave. Nalazi se u centru grada. Predstava traje 2 sata, a točke su stvarno fascinantne. Preko puta cirkusa se nalazi prelijep park, sa mnoštvom kipova klaunova.
Glavna šetnica kroz Moskvu zove se Stary Arbat, napravljen 1493. godine, koja je vodila iz Moskovskog Kremlja prema Smolensku, malom gradu u zapadnoj Rusiji. Originalno ime je arapsko, i znači predgrađe. Prepuna je štandova sa suvenirima, crtača karikatura i portreta, svirača, restorana i kafića. Na štandovima sa suvenirima potrebno se cjenkati. Nekad se cijene mogu spustiti po 50-60%. Valjda je i to zbog arapskog imena. Ono što je zanimljivo jest da je tu u staroj Moskvi prvo bilo obitavalište aristrokracije da bi nakon velikog požara i u obnovljenom Arbatu tamo počeli živjeti umjetnici i pisci, između ostalih i sam Puškin.
Staljinovi neboderi
Moskovskim nebom dominiraju Staljinovi neboderi. Ima ih sedam i raspoređeni su po čitavom gradu. Zovu ih i sedam sestara. Staljin ih je dao napraviti da se vidi moć i snaga tadašnjeg Sovjetskog saveza. Sada su u njima razna ministarstva i državne službe.
U Lubyanki, jednom od najbogatijih dijelova Moskve nalazi se i bivša zgrada KGB-a. Sada je u njemu Ministarstvo obrane. U blizini je i Bolshoi teatar, rusko sjedište baleta. Kao i svaki velegrad, tako i Moskva ima svoj zabavni park, Gorky park (opjevanog u pjesmi grupe Scorpions). Nalazi se uz rijeku Moskvu, dugačak je 3 km, i prepun je različitih atrakcija. Otvoren je 1928. godine pod imenom Park kulture i odmora, a danas se tamo održavaju razni koncerti i festivali. Kao takav je nezaobilazno odredište mnogih posjetitelja Moskve.
Cijene u Moskvi smo očekivali dosta visokima. Ipak je Moskva sad jedan od skupljih gradova za život. Na kraju smo se ugodno iznenadili. Cijene pića u lokalima u centru su otprilike jednake našima, ako ne i mrvicu niže. Što se tiče hrane, po preporuci jednog prodavača suvenira, hranili smo se u restoranu Mu-Mu u Starom Arbatu. Mu-Mu nije klasičan restoran, već je neka vrsta menze i samoposluga. Cijene obroka su se kretale od 30 do 60 naših novaca, što i nije tako strašno za centar jednog velegrada.
Ne pišajte u javnosti
Restorana brze prehrane gotovo da i nema i užem centru, osim McDonald’sa gdje apsolutno nitko ne govori engleski i naručivanje se pretvara u još jedan gestikulacijski performans. Međutim, u kvartu našeg hostela ima za kupiti famozna shoarma i to za 10-ak kuna.
Od ostalih jeftinoća valja izdvojiti cijenu cigareta. Prosječna cijena jedne kutije domaćih cigareta jest samo 2 kune, dok su uvozne tipa Marlboro triput skuplje, odnosno 6 kuna.
Jedno od upozorenja koje bi putnici u Moskvu trebali ozbiljno shvatiti jest “Ne pišajte u javnosti”, jer bi mogli proći kao mi. Naime, nakon ispijanja ogromnih količina piva u centru Moskve i uslijed žurenja na zadnji metro u 1 sat po noći, veliki nagon za pišanjem naveo je nas dvojicu da se olakšamo odmah po izlasku iz Metroa. Za to smo naravno platili kaznu od oko 50-ak kuna po glavi, jer je policija, kao što smo ranije rekli, sveprisutna i nemoguće ju je zaobići. No bez brige, problem pišanja uopće nije strašan u Rusiji, jer su tamošnji stanovnici napravili biznis od Toi-Toi pokretnih WC-a. Ima ih na svakom uglu i platite ih kunu-dvije, tako da ne trebate obilaziti kafiće u potrazi za mjestom gdje možete “ispustiti dušu” kao što je slučaj u Hrvatskoj.
Rusi znaju kako turistu izvući novac. Od brda suvenira, preko ulaznica za muzeje (i posebnog plaćanja obvezne garderobe) pa do rentanja stvari poput WC-a – sve je u službi izvlačenja novca. Na ulici smo sreli čak i ženu koja za fotografiranje iznajmljuje majmuna. Zaista, ako imate novca, i koliko god ga imate, potrošit ćete ga.
Suma sumarum, u Rusiji je sve grandiozno. Velike građevine okružene velikim cestama u gradu s oko 10 milijuna stanovnika, međusobno povezanih metroom starih 70-ak godina. Hrpa betona i tek pokoji park, mnoštvo policije i vojske, mini suknjica i trgovaca, natpisi na ćirilici i zastarjela moda, stvari su koje uvelike podsjećaju na razdoblje komunizma i dašak istoka kojeg smo se u Hrvatskoj posljednjih godina uspjeli riješiti. Ako nečeg u Moskvi ima, ima prostora. I plavokosih djevojaka krivih nogu.