Brojne su prednosti putovanja vlakovima. Meni osobno, putovanje vlakom je jednostavno stara škola putovanja, šarmerski i romantično. Proputovao sam cijeli svijet avionima, no putovanje vlakovima je ipak potpuno druga priča. Letenje je puno brže, i to se odražava i na ljude. Svi su užurbani, nema kontakta između njih, svi samo jedva čekaju da dođu na odredište. Svrha letenja je što prije doći na odredište, a ne putovati do odredišta. U vlakovima sam upoznavao osebujne ljude, pričao s njima, više guštao u samom putovanju.
Nama iz Hrvatske je možda teško povjerovati, no željeznica se u sređenim državama razvija, i okosnica je transporta. Jeftina je, može prevoziti daleko veće terete, a za putnika namjernika je bitno da, za razliku od aviona, povezuje i manja mjesta. U manjim mjestima nema aerodroma, no praktično u svakom postoji željeznička stanica.
Možda i najbitnija prednost putovanja željeznicom je udobnost. Vlakovi staju u centru gradova, obično na walking distance od hotela ili hostela. Aerodromi su udaljeni od centra, i često nije jeftino doći do centra. Nekad to dođe i do tridesetak eura. I za razliku od letova, u vlaku se mogu protegnuti noge, sjesti u vagon restoran, a moguće je i uzeti noćni vlak s krevetima. Zaspete u jednom gradu, i probudite se u drugom, uštedjevši na smještaju.
Kao student, putovao sam Europom InterRailom. InterRail je karta koja omogućuje putovanje vlakom po više europskih zemalja s povoljnom cijenom. No moja dugoiščekivana želja je proputovati najdužim željezničkim pravcem na svijetu, majkom svih željeznica. Транссибирская железнодорожная магистраль ili po naški Transsibirska željeznička magistrala, najduža je željeznička pruga na svijetu, prolazi kroz osam vremenskih zona, spaja Moskvu, preko Sibira, do krajnjih istočnih krajeva. Glavni pravac je onaj prema Vladivostoku, gradu na krajnjem istoku Ruske federacije i taj se zove Transsibirska linija. Postoje još dva glavna pravca koja završavaju u Pekingu: kraći kroz Mongoliju nazvan Transmongolska linija te duži koji zaobilazu Mongoliju i ide kroz kinesku pokrajinu Mandžuriju. Taj se zove Transmandžurska linija.
Transmongolska Moskva-Peking: Gdje i kada kupiti karte?
Odlučio sam proputovati Transmongolskom linijom od Moskve do Pekinga. Zbog velikog interesa tijekom sezone nije preporučljivo doći u Moskvu i kupiti karte na licu mjesta, jer karte znaju biti rasprodane i do desetak dana prije početka putovanja. Isto tako, nije moguće kupiti hop-on hop-off karte, već je potrebno kupiti posebnu kartu za svaki segment putovanja. Bio sam primoran napraviti ono što najviše mrzim: detaljno isplanirati putovanje. S InterRailom to ne morate.
Jedino mjesto gdje se mogu kupiti karte je službena stranica ruskih željeznica (www.rzd.ru) i mogu se kupiti svega 45 dana ranije. Postoje neki sajtovi na engleskom, ali nisu službeni, i u pravilu su poprilično skuplji (čak i po 30-40 eura po svakoj karti). Nakon kupovine karti i rješavanja vizi, putovanje je moglo započeti.
U ruskim željeznicama postoje tri razreda. Prvi razred je najluksuzniji (zove se ljuks), a time i najskuplji. U jednom kupeu nalaze se dva ležaja. Drugi razred se zove kupe, i u jednom kupeu jednake veličine nalaze se četiri ležaja. Najjeftiniji razred je treći, tzv. platskartny. Svaki vagon izgleda kao jedna velika spavaonica sa 54 kreveta, bez pregrada. Ukoliko nemate problema sa spavanjem, plićeg ste džepa te avanturističkog duha, to je razred za vas. Tu ćete upoznati stvarno osebujne likove, kao čovjeka koji iz Ekaterinburga gdje radi putuje 5 dana do Chite u posjet svojoj obitelji. Ima godišnjeg 2 tjedna, a potrošit će 10 dana na put tamo i nazad. Ili vojnike koji putuju doma nakon odsluženog vojnog roka i koji su bili strašno nepovjerljivi prema nama zapadnjacima.
Sporazumijevanje: Nitko ne govori engleski, latinice nema.
Jezik? Ruski. I samo ruski. Znanje engleskog jezika slobodno možete ostaviti doma. Doslovno. Ukoliko ne pričate ruski, bolje vam je pričati na hrvatskom jeziku, više će vas razumjeti nego da koristite engleski. Ukoliko imalo poznajete ruski jezik, bit će vam odlično. Znanje ćirilice je nužno, jer latinice – nema.
Tijekom putovanja ne treba brinuti o prehrani. U svakom vlaku postoji vagon restoran gdje se za razumne novce može pojesti topli obrok. No, vlak u svakom gradu stoji po 40-50 min, što je i više nego dovoljno za prošetati kolodvorom, gdje se može naći sve i svašta. Od sušene ribe, preko konzervi s hranom, do sladoleda, sokova i piva. Ima čak i već skuhanih jaja, ili pečenog mesa. Cijene su niske, puno niže nego u Hrvatskoj.
Ukoliko u nekom gradu mijenjate vlak, i imate rupu od nekoliko sati, na kolodvoru možete odložiti prtljagu na nekoliko sati i bez prtljage otići u centar. Samo pratite oznake i nađite kameru hraneniya (камера хранения). Ako ste umorni ili trebate obaviti osobne higijenske potrebe, na svakom kolodvoru postoje sobe za odmor (комната отдыха – komnata otdikha) koje možete unajmiti na nekoliko sati.
Poruka za sve: Счастливого пути!
Što se sigurnosti tiče, zemlje bivšeg sovjetskog bloka su sigurne. Tijekom putovanja nisam imao nikakvih neugodnosti. Jedan dio putovanja sam se družio s Emilijom, djevojkom iz Finske koja je putovala solo i ni ona nije imala nikakvih neugodnosti.
Nadam se da sam vam malo približio putovanje Transsibirskom željeznicom i da ćete se odlučiti na ovo epsko putovanje. Счастливого пути! (Sretan put!)
O autoru: Ivan Rako, poznat među putnicima samo kao Ico, je dečko iz Novog Zagreba koji je do svoje 30. godine vidio baš sve zemlje u Europi, ali i priličan postotak ostatka svijeta. Od Azerbajdžana,a Gruzije, Armenije i Irana pa sve do Perua i Bolivije, Kine i Tajlanda, Ico je zaljubljenik u putovanja i u životu ga pokreće sljedeća destinacija. Dobitnik je priznanja Hrvatskog ferijalnog i hostelskog saveza ‘Svjetski putnik’.