Izlaskom iz aviona skužio sam da će idućih par dana biti jako ljepljivo i znojno. Podosta sam putovao po jugoistočnoj Aziji, ali ovakvu sparinu, ovakvo znojenje, nigdje nisam osjetio. To me je pratilo tijekom cijelog boravka u Singapuru ili, u prijevodu s malajskog jezika, “Lavljem gradu”.
Od aerodroma do prijatelja gdje sam bio smješten vozili smo se podzemnom željeznicom zvanom SMRT (skraćenica od Singapore Mass Rapid Transport). Ulaskom u SMRT ugledao sam znak što je zabranjeno u podzemnoj. Pušenje, iće i piće, zapaljive tekućine. I durian, kralj voća. Kralj smrada. Nasmijalo me je to. Ulaskom u grad, odmah se vidjelo da smo došli u jednu od najrazvijenijih država svijeta. Ulice, podzemna, prometni znakovi i oznake na engleskom jeziku, sve je izgledalo kao da se šećem nekim američkim velegradom. S tom razlikom da je bila enormna sparina.
Suvremeni Singapur osnovali su Britanci 1819. godine, koji su uočili strateški položaj grada. To je bio praktično nenastanjen otok na kojem je živjelo 150 ribara i gusara. Singapur je kasnije postao britanskom krunskom kolonijom i razvio se u značajan lučki i trgovački centar. Već 1869. godine je u Singapuru živjelo otprilike 100000 ljudi raznih nacionalnosti – Kinezi, Malajci, Indijci i Englezi.
Tijekom Drugog svjetskog rata Japanci su zauzeli Malajski poluotok, a Britanci su u Singapuru pružili otpor. To je dovelo do Bitke za Singapur u kojoj su Britanci poraženi, a Japanci su za 6 dana zauzeli grad. To se smatra najvećim britanskim porazom u Drugom svjetskom ratu. Japanci su grad nazvali Shōnantō.
Ratne turističke atrakcije
Kako me zanima ratna povijest, posjetio sam dvije turističke atrakcije koje zorno prikazuju jedan od najvećih poraza Britanaca u povijesti – Fort Canning i Fort Siloso. Fort Canning je poznat po bunkeru iz Drugog svjetskog rata poznatiji kao Battle Box, koji je bio podzemni zapovjedni centar tijekom Bitke za Singapur, a Fort Siloso na južnom singapurskom otoku Sentosa bila je utvrda s 12 velikih topovskih baterija. Danas su obje lokacije uređene kao muzej i otvorene su za javnost. Fort Siloso je potpuno besplatan za posjet, dok se ulaz u Fort Canning plaća desetak eura.
Priča ide otprilike ovako. Britanci kao Britanci bili su arogantni, i očekivali su prodor Japanaca s mora. Japanci, predvođeni odličnim strategom generalom Yamashitom, su se iskrcali u Malaji i Tajlandu te s lakoćom pobijedili britanske, australske i indijske postrojbe nenavikle na borbe u prašumi. Singapur je na kraju napadnut sa sjeverne strane odakle britanski stratezi prije rata nisu očekivali neprijatelja.
Britanski zapovjednik Percival je bio loš strateg, i usprkos Churchillovoj zapovijedi da se bori do posljednjeg čovjeka, se nakon 6 dana bitke predao. Poraz je bio još veći jer su se daleko brojnije britanske snage predale manjim, izmučenim i slabije naoružanim japanskim snagama. Englezi su vratili Singapur tek u rujnu 1945., nakon japanske kapitulacije.
Godine 1959. je stekao samoupravu pod britanskom krunom, dok su 1963. proglasili potpunu samostalnost i udružili se u Federaciju Maleziju. Kako stanovnici Singapura nisu bili zadovoljni tom Federacijom, 1965. su proglasili nezavisnost. Tada Singapur postaje posebna država. Njihov otac nacije, Lee Kuan Yew je bio premijer sve do 1990. godine. Trenutni premijer je njegov sin, Lee Hsien Loong. Pod vlašću Lee Kuan Yewa, Singapur postaje jedna od najrazvijenijih država svijeta. Smatra se azijskim tigrom (tigrovima se nazivaju male azijske države koje su se vrlo brzo razvile). Bogatstvo se temelji na trgovini i lučkim djelatnostima. Singapur se najviše razvio na uvozu jeftinih sirovina i izvozu gotovih industrijskih proizvoda. Lee Kuan Yew se smatra najzaslužnijim što je ovaj grad-država u smjeni jedne generacije od države trećeg svijeta postala država prvog svijeta.
Singlish- spoj četiri jezika
Zbog svih tih povijesnih razloga i ne čudi da imaju više etničkih skupina (najveće su Kinezi, Malajci i Indijci), koje govore raznim jezicima, te štuju razne religije. Singapur, stoga, ima četiri službena jezika: engleski, malajski, mandarinski i tamilski. Engleski jezik je službeni jezik administracije i trgovine, a malajski je nacionalni jezik. Mandarinskim (kineskim) jezikom koristi se najveći broj stanovnika (oko trećine). Karakterističan lokalni dijalekt je Singlish, spoj leksičkih i gramatičkih formi kineskog, engleskog, malajskog i indijskog jezika. Singlish se koristi na ulicama kao govorni jezik, međutim u zadnje vrijeme sve se više koristi i na javnim mjestima. Singlish je jedinstveni singapurski slang, u kojem engleski jezik slijedi kinesku gramatiku i kojeg se slobodno nadopunjava riječima lokalnih kineskih, malajskih i indijskih dijalekata. To je jezik mladih, ulični slang, često krcat prostim riječima uzetih iz gotovo svih jezika jugoistočne Azije.
Kazne za sve, od nepuštanja vode u WC-u pa do bacanja žvakaće
Šetnjom kroz grad prolazimo kroz šumu nebodera. Ovo je jedno od najgušće naseljenih mjesta na svijetu. Osim nebodera, ima nekoliko fenomenalnih parkova, zoološki vrt, vrt ptica te botanički vrt. Uz to sve je i vrlo čist grad, a postoje i mnoge kazne, od novčanih do odgojnih, za kršenje propisa vezanih uz čistoću. Na primjer, kažnjava se osoba koja u javnom zahodu ne pusti vodu ili baci žvakaću gumu na cesti ili bilo kojoj javnoj površini. Oni se time ponose i mnogi suveniri poput magneta prikazuju te znakove zabrane. Inače, žvakaće gume su zabranjene u Singapuru.
Jedna od znamenitosti Singapura je Cesta Voćnjaka (eng. Orchard Road). Ime je dobila po tome što su u 19. stoljeću tu bile plantaže muškatnih oraščića, papra i voća. Danas je to više od dva kilometra duga ulica, te centar zabave i shoppinga ovog dijela svijeta. Trgovački centar na trgovačkom centru, gdje se može kupiti sve, “od igle do lokomotive”.
Merlion, čije ime dolazi od imenica more i lav, je maskota grada. Merlion je mitsko biće s glavom lava i tijelom ribe. Kip Merliona dizajnirao je Fraser Burnner za singapursku turističku zajednicu prema povijesnim crtežima singapurskih mornara iz 13. stoljeća. Od 1964. kip Merlion službeni je logo Singapura.
Još jedna zanimljivost Singapura jest da su Singapur i Južna Koreja jedine države na svijetu u kojima se dijelovi Ustava baziraju na tradicionalnom kineskom vjerovanju, feng shuiju. Feng shui (vjetar i voda) kinesko je vjerovanje koje usklađuje ravnotežu između čovjeka i prirode, te daruje čovjeku prosperitet i zdravlje.