Kina, ta velika i moćna zemlja dalekog istoka. Putovati Kinom je otprilike kao putovati Europom, podjednake su veličine. Putovao sam Kinom u nekoliko navrata, i teško je opisati sve doživljaje i mjesta koja sam posjetio u jednom blogu. Stoga ću se ovdje podsjetiti na meni dva najdraža mjesta u Kini, Peking i Pingyao.
Peking se nalazi na sjeveru i najmoderniji je kineski grad. Ima oko 15 milijuna stanovnika i osim što je glavni grad, Peking je i središte političke moći. Kao sjedište kineskih vladara kroz stoljeća, glavni grad drevnog Kineskog imperija još uvijek je zadržao izuzetno puno dokaza svoje kraljevske prošlosti, s aristokratskim hramovima, parkovima i palačama. I svi su ti monumenti otvoreni za javnost. Peking je središte umjetnosti, ukusnih specijaliteta, tradicionalnih plesova, kulturni centar s fascinantnim prikazima višestoljetne umjetnosti. Nigdje drugdje na svijetu nećete vidjeti veću koncentraciju starih i novih vrijednosti. Ovaj je grad pravi biser kineske kulture.
Peking je najznamenitiji po trima hramskim kompleksima, koje su ujedno i najveće znamenitosti grada. Hram Neba (Temple of Heaven) je kompleks hramova izvan strogog centra grada okružen paviljonima i vrtovima u kojima se za ljetnog i zimskog solsticijaca molio bogu neba za dobru žetvu.
Zabranjeni grad
Druga znamenitost je poznati i misteriozni Zabranjeni Grad (Forbidden City), najveća i najpotpunija prastara imperijalna palača na svijetu koja se nalazi u centru Pekinga. Naziv je dobio jer se bez careve dozvole u njega nije moglo ući.
Ima 9999 soba smještenih u 890 zgrada na 72 hektara površine. Sagrađen je u 15. stoljeću, nakon punih 14 godina gradnje, i bio je dom dvadesetčetvorici vladara dinastija Ming i Qing, ali i centar kineske vlade tijekom 500 godina. Od 1925. godine je muzej otvoren za javnost, kojeg svake godine posjeti gotovo 15 milijuna turista (!). Preporuka je da izbjegavate srpanj i kolovoz za posjetu jer je tada najveća navala turista. Ulazi se isključivo kroz južna vrata Meridian Gate (Wumen), a zatvoren je ponedjeljkom osim tijekom srpnja, kolovoza i praznika. Za ulaz je potrebno kupiti ulaznicu.
Tiananmen- trg za milijun ljudi
Nasuprot Zabranjenog grada nalazi se trg Tiananmen (u prijevodu Trg nebeskog mira), najveći trg na svijetu na koji, odjednom, može stati milijun ljudi. Na trgu se nalaze Nacionalni muzej i mauzolej Chairman Mao. Htjeli smo posjetiti mauzolej, ali je zbog preuređenja bio zatvoren.
Treća znamenitost je Ljetna palača (Summer Palace, ili u doslovnom prijevodi s kineskog, Vrtovi njegovanog sklada) koja je bila rezidencija carske obitelji. To je kompleks građevina s palačom u vrtu kojim dominira Dugovječno brdo (60 m visine) iznad umjetnog jezera Kunming, sjeverozapadno od središnjeg Pekinga. Tri četvrtine područja palače je pod vodom. Od građevina koja se nalazi na području palače treba spomenuti: Dvorana raspršivanja oblaka, Hram budističke vrline i Hram mudrosti.
Svakako treba spomenuti da je svaki kineski grad nekoć imao kule s bubnjevima (Drum Tower) ili zvonima (Bell Tower) koja su građanima služila kao obavijest o dobu dana i kada počinje policijski sat. Pekinški Drum Tower koji se nalazi na sjeveru grada sagrađen je u 13. stoljeću i rekonstruiran oko 1420. godine kad je sagrađen i Bell Tower.
Najpoznatije kinesko pivo je – njemačko!
Najpoznatije kinesko pivo je Tsingtao. To je u biti njemačko pivo. Njemački su kolonijalisti 1903. Godine u gradu Qingdao (Nijemci su ga zvali Tsingtao, otud i ime piva) napravili pivovaru, koja je u međuvremenu postala najveća u Kini, a Tsingtao najzastupljenije pivo u Kini. Pivo je vrste pilsner, rade ga djelomično i od riže, s otprilike 4% alkohola. Pakiraju ga u velikim bocama (cca 0.65l), što je standard u Aziji. Tamo nije neobično vidjeti da jedno pivo podijeli više osoba. Iako sam ljubitelj zanatskog piva, ovo pivo je bilo pravo lagano osvježenje tijekom vrućih ljetnih dana.
Kineski zid ili “nezamislivo dugi zid”
Nakon četiri dana provedena u Pekingu, zaputili smo se pogledati još jedno vječno svjetsko čudo – Kineski zid (Wanli Changcheng – zid dug 10.000 lia). On predstavlja obrambeni zid s kulama i dugačak je preko 6000 km što ga čini najveću građevinu na svijetu. Jedan od kineskih naziva, “zid dug 10.000 lia” treba shvatiti “pjesnički”. Li je stara kineska mjera za dužinu od oko 575,5 m pa je zid dakle dug 5755 km. Iako, obzirom da u kineskom jeziku broj 10.000 znači “ beskonačno”, naziv je zapravo “nezamislivo dugi zid”.
Zid prelazi preko neobično teških terena – pustinja, stepa, nizina, strmih uspona i rijeka. Na nekim dijelovima ide preko brda i do 1350 m visine. Visina zida nije posvuda jednaka i iznosi od 4,5 do 12 metara, a dobrim je dijelom izgrađen tako da se gornjom površinom mogu kretati ljudi i kola. Uzduž zida izgrađeno je približno 25000 kula.
Mi smo posjetili dio zida koji se zove Mutianyu, 90 km sjeverno od Pekinga, koji datira od dinastije Ming. Odlučili smo se za njega zbog toga što je manje turistički poznat od primjerice Badalinga, koji vrvi turistima. Kad kažem turistima, to znači Kinezima. Kina je toliko ogromna da Kinezi tijekom ljeta putuju po svojoj zemlji, i većina turističkih destinacija je preplavljena baš Kinezima i rijetko kojim zapadnjakom. Zanimljivost kod ovog dijela zida je ta što postoji žičara koja vodi do samog zida, a spuštanje nazad je toboganom.
Pingyao – grad kornjača bio je drevno financijsko središte Kine
Drugo mjesto koje me oduševilo je Pingyao, mjesto u pokrajini Shanxi, 715 km udaljen od Pekinga. Pingyao je vjerojatno najbolje sačuvani drevni, zidinama opasani, grad u Kini. Za vrijeme dinastije Ming bio je značajan trgovački grad i centar velike trgovačke mreže koja se prostirala od južne Kine, sve do Mongolije. Lokalni poslovni ljudi su do dolaska dinastije Qing postali tako uspješni da su stvorili prve državne banke i čekove kako bi omogućili prijenos velikih količina srebra sa jednog mjesta na drugo.
Sa svojih 20 financijskih institucija unutar grada, za vrijeme dinastije Qing, Pingyao je bio najveće financijsko središte u Kini. Tu je bilo smješteno više od pola ukupnog broja svih financijskih institucija u Kini. Rishengchang je bila prva banka u Pingyau, a time i u Kini.
Gradske zidine dao je izraditi car Hongwu 1370. godine. Zidine, visoke 12 metara i dugačke oko šest kilometara, imaju šest ulaznih vrata: na sjevernoj i južnoj strani su po jedna vrata, a na istočnoj i zapadnoj po dvoja, po uzoru na kornjaču (glava, rep i četiri uda) te zbog toga ima nadimak “Turtle City”(Grad kornjača). Na svakom uglu stoji jedan toranj, a duž zidina je čak 72 promatračnica. Veći dio zidina netaknut je još od vremena gradnje, osim južnog dijela koji je rekontruiran nakon urušavanja.
Kao i svaki kineski grad, imao je i zvonik i toranj sa bubnjevima. Naš hostel “Yamen” smješten je odmah pored tornja sa bubnjevima, u istoimenoj ulici. Svakako bih preporučio taj hostel, jer je prekrasan. Smješten je u bivšoj guvernerovoj rezidenciji, s prelijepim starinskim dvorištem okićenim crvenim svjetiljkama, te prilično urednim i čistim sobama. Osoblje hostela je vrlo srdačno, a cijena smještaja u privatnim sobama je vrlo prihvatljiva. Hostel, a i cijeli grad, nas je očarao svojim mirisom starine i odmah smo produžili smještaj za još koji dan.
Unutar zidina je zabranjen promet za automobile, već se cijeli lokalni transport zasniva na malim električnim automobilima i biciklima. Ali, grad je malen i prilično jednostavan za snalaženje i mi smo izabrali pješačenje. Od znamenitosti koje bih naveo je Zid devet zmajeva, Konfucijev hram, prva kineska banka Rishengchang, gradski Božji hram te neizostavni zid. Svakako bih spomenuo da smo naišli i na kršćansku crkvu na jednom kraju grada, te katoličku na drugom.
Današnje ulice grada su pune malih trgovina tradicionalnom kineskom odjećom i obućom, suvenirima i raznih drangulija. Tu i tamo se nađe koji hotel ili restoran u kojem poslužuju neizbježno kinesko pivo Tsingtao i lokalne specijalitete. U vodiču nalazim da je lokalni specijalitet pirjana govedina s krumpirom. Tako oduševljeni odmah nalazimo restoran koji to poslužuje, jer smo očekivali da će, nakon višednevnog jedenja usitnjene hrane, napokon naići na komad mesa i krumpira. Ali, grdo smo se prevarili. I ovo jelo se poslužuje s rižom, a govedina i krumpir su usitnjeni, kao i kod ostale kineske hrane.