Na sam spomen Poljske, uvijek me asocira na gradove Varšava, Krakov i Gdanjsk. U Krakovu imam prijatelja Bobu, Hrvata koji je tamo na stalnom radu i boravku. Stoga me nije trebalo puno nagovarati da s prijateljem Emirom odem posjetiti Krakov.
Krakov je jedan od najstarijih i najvažnijih poljskih gradova. Na prostoru današnjeg Krakova su živjeli Bijeli Hrvati, preci današnjih Hrvata. Prema legendi ga je osnovao vojvoda Krak koji je na tom mjestu ubio zmaja. Po samom vojvodi je i Krakov dobio ime.
Za razliku od Varšave koja je tijekom njemačke okupacije bila sravljena sa zemljom, Krakov se uspio sačuvati, prvenstveno jer je bio središte njemačke okupacijske vlasti u Poljskoj, i nalazio se nedaleko od najpoznatijeg nacističkog logora smrti, Auschwitza.
Staro mjesto, povijesna jezgra Krakova, pravo je kulturno središte Poljske, ispunjena je znamenitostima i spomenicima. Uvrštena je 1978. godine i na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine.
Staro mjesto opasavale su srednjovjekovne gradske zidine, imale su 46 tornjeva i 7 gradskih vrata. U 19. stoljeću su srušene, njihov jarak je zatrpan i napravljen je najpoznatiji gradski park, park Planty. On okružuje čitav stari grad, no sačuvana su jedna od gradskih vrata, poznati Barbakan.
Centrom starog mjesta dominira Rynek Glowny (Glavni trg), najveći srednjevjekovni trg u Europi. U sredini tog trga nalazi se jedna od najvećih znamenitosti trga, renesansna cehovska građevina Sukiennice s brojnim trgovinama i Nacionalnom umjetničkom galerijom na katu. Trgom dominiraju i toranj gradske vijećnice, te znamenita gotička Bazilika sv. Marije.
Južnim dijelom grada dominira još jedna gradska znamenitost, brdo Vavel. Na vrhu brda nalazi se Kraljevski dvorac s oružarnicom i katedralom u čijoj se kripti nalaze grobovi drevnih kraljeva Poljske i drugih zaslužnih Poljaka. Ovdje su se odvijala i krunjenja poljskih kraljeva. Zbog toga ovo mjesto ima veliku važnost za poljski narod.
Svakako valja posjetiti i povijesni židovski dio grada, Kazimierz, sa svojom starom sinagogom. No najvažnija znamenitost u okolici grada je stari rudnik soli Wieliczka koji je otvoren za turiste i također se nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.
Posjetnik slavnom rudniku soli
Kakosmo imali auto, nije bio problem posjetiti dvadesetak kilometara udaljen rudnik. Još prije oko 5 tisućljeća na ovom području se vadila sol isparavanjem iz površinske slane vode. Tu je nastalo naselje, u rimsko doba poznato kao Magnum Sal (“Velika sol”), na poljskom Wielika Sol, po kojem je i rudnik dobio ime. Taj slavni rudnik soli ujedno je jedan od najstarijih u svijetu (najstariji je Rudnik soli Bochnia, 20 km od Wieliczke). Ležište soli je dugo oko 10 km, široko od 500 do 1300 metara i debelo oko 400 m u dubinu.
Unutar rudnika postoje brojne skulpture i poznata podzemna kapelica. Rudnik od devet katova doseže dubinu od 327 metara i dug je preko 300 km. Prvo smo spustili niz 378 stuba, 67 metara u dubinu, kako bi posjetili rudarske hodnike, kapele, oltare, skulpture i slano jezero, a na dubini od 135 metara nalazi se dizalo koje nas vraća na površinu. Najznamenitije su brojne skulpture, te cjelovita Crkva sv. Kinge (najveća podzemna crkva na svijetu), koje su rudari isklesali iz žive kamene soli.
Nacistički logor smrti Auschwitz – ne znam je li bolje takva mjesta ne posjetiti
Nakon oduševljenja rudnikom soli, krećemo na jedno daleko neugodnije mjesto s početka priče, najveći nacistički logor smrti, Auschwitz. Nalazi se nekih 60 km istočno od Krakova. Kompleks se sastojao od tri glavna kampa: Auschwitz I., administrativni centar, Auschwitz II. (Birkenau) kamp za istrebljivanje, i Auschwitz III. (Monowitz) radnički kamp.
Zapovjednik tog zloglasnog mjesta bio je Rudolf Höß, koji je u Nürnberškom procesu svjedočio da je ubijeno 3 milijuna ljudi za vrijeme njegovog vođenja kampa. Kasnije procjene govore o 1 milijun ljudi, od toga su 90% bili Židovi iz cijele Europe. Logoraši su bili ubijani u plinskim komorama, plinom Ciklon B, no mnogi su umrli izgladnjivanjem, prisilnim radom, manjkom higijene, pogubljenjima i medicinskim eksperimentima.
Posjetili smo Auschwitz I, koji je nekoć bio stara vojarna, i uglavnom je služio za ispitivanje pripadnika poljskog Pokreta otpora i ruske ratne zarobljenike. Prolazimo kroz glavna vrata ispod zloglasnog natpisa “Arbeit macht frei”. Zgrade te bivše vojarne su danas uređene u muzej, i stoje kao spomenik da je najgora zvijer na planeti u biti čovjek.
Drugi dio logora, Birkenau, je ogroman. Daleko veći od prvog. Crvena armija, kad je oslobodila zatvorenike, je srušila krematorije, tako da danas stoje samo njegovi ostaci.
Posjet Auschwitzu je ostavio dubok trag na nama, nekoliko dana su mi se vrtjele slike u glavi, ponekad se pitam da li je takva mjesta bolje posjetiti ili ne.