Nije nas dugo trebalo nagovarati. Jedva smo dočekali ljeto i krenuli na put. Kako su paraglideri relativno mali, odlučili smo ići autom, nas trojica pilota te jedna planinarka. Našli smo se jedno subotnje rano jutro, natovarili stvari u auto i krenuli na put. Prvo mjesto u koje idemo je Tetovo, makedonski gradić podno skoro najviše planine bivše nam države. Tamo žive trojica naših domaćina i dragih nam prijatelja: Baki, Oliver i Vlatko.
Nakon cjelodnevnog puta, i višesatnih čekanja na granicama po Balkanu, ušli smo u Makedoniju. Iz auta se čuje pjesma grupe Time: “Tamo gdje vječno sunce sja, tamo je Makedonija…”. Nadamo se da ćemo doznati što je Dadu Topića natjeralo da napiše tu pjesmu.
Domovina šarplaninaca
Ulazimo u Tetovo. Noć je. Nakon nalaženja s našim prijateljima, te obilne gozbe pune makedonskih specijaliteta odlazimo prespavati u lokalni hotel. Cijena prava sitnica. Noćenje s doručkom 15 europskih novaca.
Ujutro se nalazimo s Oliverom. Kako dan nije bio baš pogodan za letenje zbog prevelike naoblake i čudnog razvoja oblaka, odlučismo razgledati Šar planinu. Šar planina je druga najviša planina bivše države. Visoka je 2747m. Postoji nekoliko starteva pogodnih za slobodne letače (paraglidere i zmajare). Izgled joj je stvarno alpski. Iznad nekih 1300m ne raste ništa osim trave i niskog raslinja. Dolaskom na Popovu Šapku, popularno skijalište na 1700 m/nm, srećemo mnoge pse. Šarplanince. Ovo je prava mala “domovina” šarplaninaca.
Pošto idućih par dana nije bilo moguće letiti na Šar planini, napuštamo naše domaćine i odlazimo na Ohridsko jezero. Iznad Ohridskog jezera se uzdiže planina od 2200 m, pogodna za letenje, a ujedno i nacionalni park. Planina zvana Galičica. Prilikom letenja na Galičici, moguće je istovremeno vidjeti oba velika makedonska jezera, Ohridsko i Prespansko. Letjeli smo na sam zalazak sunca i odradili jedan od stvarno najljepših letova u životu!
Sletište u auto kampu uz samo jezero zvanom Ljubaništa. Smještamo se u kamp, gdje smo postavili šatore i odlučili provesti nekoliko dana u letenju i razgledavanju znamenitosti Ohridskog jezera. U kampu smo upoznali nekoliko letača iz Srbije i Makedonije, tako da smo ubrzo imali društvo i nove vodiče.
Da ne duljim o letenju, jer vjerojatno populaciju koja čita Hosteler to previše ne zanima, bacit ću se na pisanje o znamenitostima.
Kiril i kirilica
Blizu Ljubaništa se nalazi mjesto zvano Sv. Naum. To je malo mjesto na “Ohridskotom ezeru” uz samu albansku granicu. Sv. Naum je bio učenik Kirila i Metoda, i podučavao je narod kirilici. Veoma štovan makedonski svetac. U tom mjestu se nalazi manastir Sv. Nauma. Crkvica i manastir datiraju iz 10. stoljeća, te su neki dijelovi uspjeli preživjeti turske napade. Sada je taj manastir elitni hotel i restoran. Podno manastira se nalaze izvori Ohrida, izvori na kojima Biljana platno beleše…
Na Ohridskim izvorima srećemo slovenske pilote, njih desetak. Dečki i cure koji su također došli vidjeti čari Makedonije. Nakon upoznavanja i druženja s njima, razmjenjujemo brojeve telefona, da se možemo čuti gdje je dobro za letenje. U Sv. Naumu smo čuli za legendu o Sv. Zaumu, manastiru i crkvi nedostupnoj s kopna. Legenda je govorila o nekoliko ribara koji su se prilikom oluje, prije nekoliko stoljeća, uspjeli spasiti na dijeliću plaže. Nakon cjenkanja s lokalnim vozačima turističkih čamaca, krenusmo i to vidjeti. Mala stara crkvica, dobro očuvana, na totalno nedostupnom mjestu. Nalazi se između jezera i visoke, okomite stijene, tako da je skoro pa nemoguće doći do nje s kopna.
Usput, Sv. Zaum nikad nije postojao, već postoji legenda o ženi koja je išla mjeriti jezero. I nasred jezera ju je ulovilo nevrijeme, te je počela vikati “za um, za um” odnosno “za razum, za razum”. I od tuda ime Sv. Zaum.
Turli tava
Također, nezaobilazno mjesto koje treba vidjeti je Bitola. Bitola je mali, stari makedonski grad blizu granice sa Grčkom. Iznenadili smo se živošću tog gradića. Bila je nedjelja navečer, a hrpetina ljudi je šetala glavnom ulicom. Tu smo odlučili nešto pojesti. Odlučujemo se za specijalitet kuće, makedonsku tavu (tzv. turli tavu). Jelo koje preporučamo probati svakome tko svrati u Makedoniju. Nakon ispijanja nekoliko mastika (odlična makedonska rakija), i veće količine pojedenog mesa, odlučismo svratiti i u Ohrid.
Riva i sam centar Ohrida jako ‘vuku’ na Jadran. Ohridsko jezero je toliko veliko da stvarno podsjeća na more. Hrpetina brodica privezanih uz rivu još više dočarava taj ugođaj. Na rivi stvarno velika ponuda. Kafići, prodavači suvenira, pantomimičari… Iznad Ohrida se uzdiže Samoilova tvrđava. Prvi ostaci te tvrđave datiraju iz 497. godine, dok je ime dobila po makedonskom caru Samoilu, koji je živio od 976. do 1014. godine.
Užitak u netaknutoj prirodi
Nakon letenja na Galičici i razgleda znamenitosti Ohridskog jezera, vraćamo se u Tetovo. Došlo je vrijeme za detaljniji razgled Šar planine, te letenje. Dolaskom na Šar planinu srećemo slovenske letače sa Biljaninih izvora. Na vrhu nas čekaju i domaćini pojačani s još nekolicinom pilota iz Skopja. Dan prekrasan za letenje, sunce, razvoj oblaka idealan. Na startu se ubrzo izvlači tridesetak krila, i skoro pa istodobno smo se vinuli u zrak. Lijepa slika. Visoka planina, razigrana krila u zraku, te veliki osjećaj sreće i uživanja u zraku.
Na Popovoj Šapki nalazimo planinarski dom, gdje se smještamo za idućih par dana. Smještaj u domu košta 200 denara (cca 24kn). Definitivno najjeftiniji smještaj na koji smo naišli u Makedoniji, ali i najbolji. Domaćin u planinarskom domu je brkati Makedonac iz Gevgelije, čovjek koji je čitav život proveo na različitim planinama diljem svijeta.
Odlučili smo jedan dan osvojiti najviši vrh Šar planine, Titov vrh. Kao vodiča uzimamo našeg domaćina s početka ove priče, Vlatka, koji nas vodi na vrh. Tek tada shvaćamo divotu i ljepotu ove planine. Što se više penjemo, to je vidik sve ljepši, i tek tada vidimo koliko je to velika planina s preko nekoliko vrhova iznad 2500 m/nm. Po tim travnatim vrhovima pasu ovce i krave. Tu i tamo viđamo orlove. Užitak je biti u tako netaknutoj prirodi.
Vječnog sunca sjaj
Na Šar planinu nam dolazi u posjet jedan od Sunset Huntera koji je bio na odmoru u Makedoniji sa svojom djevojkom. Nakon više dana odmora provedenih na Šar planini, odlučujemo se pozdraviti s našim domaćinima te otići vidjeti još i glavni grad Makedonije, Skopje. U Skopju također imamo domaćine, roditelje dragog nam prijatelja Makedonca Mikija iz priče “Istok je istočno”.
U Skopju se također ima što vidjeti. Stara turska čaršija koja jako podsjeća na Baščaršiju u Sarajevu. Puna zlatara, prodavača različitih drangulija, ćevabdžinica te berbera (brijača). Iskorištavamo trenutak i odlazimo obrijati naše zapuštene brade nakon višetjednog izbivanja od kuće. Tu tursku čaršiju s ostatkom grada i glavnim trgom veže stari turski kameni most preko Vardara. Naš domaćin nam priča kako je taj most izdržao sve potrese i korišten je taj dugi niz godina. U centru Skopja se nalazi i spomen ploča Majci Terezi, koja je inače i rođena u Skopju.
Nakon 2 tjedna razgledavanja Makedonije s neba i zemlje, došlo je vrijeme za poći kući. S tugom u srcu napuštamo Makedoniju, podosta jeftinu zemlju vrlo srdačnih ljudi. Mislim da smo saznali zašto tamo vječno sunce sja…