Vodič kroz nacionalne parkove SAD-a: Poznate kaktuse iz Westerna pronaći ćete u Saguaru!

Američki jugozapad ne vuče na putovanje velikim gradovima, jer su svi manje-više isti. Asocira na vjetar u kosi, iznajmljen auto ili motor, predivne pejzaže u sumrak, cestu koja završava daleko u obzoru. I netaknutu prirodu.

U SAD-u je jednostavno posjetiti nacionalne parkove. Postoji godišnja ulaznica (eng. annual pass) kojom se mogu posjetiti svi nacionalni parkovi u SAD-u. Košta 80 USD, i pokriva dva vlasnika. Vlasnik ne znači jedna osoba, već sve osobe koje su u automobilu s vlasnikom. Znači, ako je četvoro ljudi u automobilu, svi četvoro ulaze u nacionalni park s istom godišnjom kartom.

Dva vlasnika znači da dvije osobe mogu koristiti istu ulaznicu u različito vrijeme u vremenu u kojem vrijedi ta godišnja ulaznica. Godišnja ulaznica može se kupiti u bilo kojem nacionalnom parku, dovoljno je da se vlasnik potpiše i ostavi ispod vjetrobrana u automobilu.

Ukoliko putujete s dva odvojena automobila u isto vrijeme, potrebno je kupiti dvije godišnje ulaznice. Ukoliko putujete motociklima, onda s jednom godišnjom iskaznicom mogu ući dva motocikla (s vozačem i suvozačem svaki).

Posljednji put kad sam bio u SAD-u, ima tome godina dana, posjetio sam prijatelja u Arizoni i ostao desetak dana kod njega. Kako je čovjek zaposlen, mogli smo se družiti samo vikendima, a ja sam slobodno vrijeme koristio za road tripanje po Arizoni i posjećivao nacionalne parkove i parkove prirode u okolici u društvu fotoaparata.

Grand Canyon stvarno je GRANDIOZAN

Svakako broj jedan na popisu stvari koje sam posjetio je velebni i nadaleko poznati Grand Canyon. Znao sam da je prelijep i ogroman, ali kad sam došao na njegovu južnu stranu, ostao sam bez daha. Rijeka Colorado milijunima godina oblikovala je taj klanac, izrazito strmih litica. Na pojedinim mjestima dubok je 1600 metara, a dug je otprilike 450 km. Kroz povijest Grand Canyon je bio izložen stalnim utjecajima rijeke Colorado i njenih pritoka koje su, sloj po sloj, oblikovale današnji izgled klanca, dok se koloradska visoravan u isto vrijeme uzdizala.

U blizini Grand Canyona nalazi se i rezervat indijanaca Navajo. Godišnja ulaznica za nacionalne parkove dopušta ulaz u sve nacionalne parkove, no ne dopušta ulaz u područja koja su u nadležnosti indijanaca, kao što su kanjon Antelope ili Dolina spomenika (Monument Valley).

Indijanci Navajo kanjon Antelope još zovu “mjesto na kojem voda protiče kroz stijene”, i to je stvarno tako. Putovanja u mom životu su me odnijela svugdje, ali taj kanjon je jedno od najljepših mjesta koje sam vidio u životu. Slika govori više od tisuću riječi, teško je opisati tu ljepotu riječima.


Dolina spomenika se nalazi na granici s saveznom državom Utah, i zove se tako, jer se u nepreglednoj crvenoj pustinji nalaze velike stijene od kojih neke dostižu visinu od 300m iznad površine doline. Vrlo prepoznatljiv pejzaž u većini westerna.

Gdje su kaktusi iz vesterna?


U Arizoni smo posjetili još dva nacionalna parka: Petrified Forest i Saguaro. Prvi je dobio naziv po velikim ostacima okamenjene sume, dok je drugi dobio po prepoznatljivim kaktusima iz westerna.

Petrified Forest je poznat po svojim fosilima, posebice okamenjenim deblima drveća iz kasnog trijasa, prije oko 225 milijuna godina. Prvi stanovnici su ovo područje naseljavali prije oko 8.000 godina. Do prije otprilike 2.000 godine tu su uzgajali kukuruz i gradili zemunice. Kasniji stanovnici su tu gradili nadzemna naselja poznatija pod nazivom pueblo. Zahvaljujući klimatskim promjenama posljednji stanovnici su ovo područje napustili oko 1400. godine. Prvi Europljani koji su posjetili park su tijekom 16. stoljeća bili španjolski istraživači, a sredinom 19. stoljeća tim američkih istraživača koji je premjeravao cestu od istoka prema zapadu Sjedinjenih Američkih Država otkrio je okamenjena stabla. Kasnije ceste i željeznička pruga su prolazile istom rutom i omogućile razvoj turizma, a prije nego što je područje zaštićeno i proglašeno nacionalnim parkom, mnogi su fosili nestali u privatnim zbirkama.

Nacionalni park Saguaro dom je za 25 vrsta kaktusa, od najpoznatijeg i najvećeg, po kojem park nosi ime, kaktusa saguaro do najmanjih vrsta. Unatoč pustinjskoj klimi i sušnom okruženju vegetacija nacionalnog parka Saguaro je bogata raznim biljnim vrstama. Biljke su prilagođene na sušu, a tekućinu tijekom dugih sušnih razdoblja čuvaju mirovanjem. Tijekom suše biljke izgledaju beživotno, ali već nakon prve kiše raste im novo lišće.

Zadnji nacionalni park kojeg sam posjetio bio je Joshua Tree, na svom putovanju iz Arizone u San Diego. Nacionalni park Joshua Tree nalazi se u Kaliforniji, u blizini grada San Bernardino. Taj nacionalni park sastoji se od dvije pustinje: Mojave i Colorado, i dobio je ime po stablu juke, biljke po kojoj je park dobio ime. Legenda kaže da je ime dala grupa mormona koja je putovala ovim područjem sredinom 19. stoljeća, jer to drvo podsjeća na starozavjetnog biblijskog lika zvanog Jošua, kako širi ruke prema nebu i moli.
Ako vas nešto zanima oko posjete parkovima, pitajte u komentarima!

Category: Uncategorized
You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed.Responses are currently closed, but you can trackback from your own site.

Comments are closed.