Putovanje u Bejrut bilo mi je odavno na popisu. Od malih nogu Bejrut mi je sinonim za građanski rat, potpuno razrušen grad. Kako sam odrastao osamdesetih, to i nije nešto čudno, jer je građanski rat u toj maloj bliskoistočnoj državi bijesnio od 1975. do 1990. godine. Grad je tijekom tog sukoba bio temeljito uništen, no već desetljećima uživa u statusu jednog od najvećih trgovačkih centara regije i smatra se Parizom Bliskog istoka. Taj nadimak i zavrijeđuje, zbog svoje kozmopolitske atmosfere i raznolikosti, ali i sjajnog noćnog života.
ULOGA RELIGIJE
Teško je nešto napisati o Libanonu, a zaobići pitanje religije. U životu sam nešto proputovao, ali takvu ravnotežu toliko religijske heterogenosti na jednom mjestu još nisam vidio.
U Libanonu postoji 18 službenih religija. Tako se mogu naći i kršćani (uglavnom maroniti, ali ima i pravoslavaca, armenskih kršćana, rimokatolika i protestanata), muslimani (suniti i šijiti) i druzi. (op. a. Maroniti su kršćani, katolici s istočnim liturgijskim obredima, pod jurisdikcijom rimskog Pape.) Pitanje udjela pojedinih vjera i naroda u ukupnom broju stanovništva politički je osjetljivo pitanje, i zbog tog nije bilo službenog popisa stanovništva od 1932. godine. Svaka veća religijska grupa smatra da ih je više nego što ih u stvarnosti ima, i zbroj udjela u postocima prelazi 100 posto.
Da bi se osigurao mir i zajedništvo, 1943. godine donesen je Nacionalni pakt kojim je dogovoreno da predsjednik Libanona mora biti maronit, premijer sunitski musliman, predsjednik parlamenta šijitski musliman, zamjenici premijera i predsjednika parlamenta moraju biti grkopravoslavci, dok je general zrakoplovstva druz. Također je dogovoreno da omjer kršćana i muslimana mora biti 1:1.
Ta raznolikost se ponajviše vidi u samom centru grada, gdje su na jednom mjestu nalaze i džamija Muhameda Al-Amina, maronitska katedrala Sv. Đorđa, grkokatolička katedrala Sv. Eliasa te pravoslavna katedrala Sv. Đorđa.
ŠTO VIDJETI?
Uz obalu se nalazi bejrutski Corniche, široka promenada koja se proteže skoro 5 kilometara uz obalu. Napravili su ga Francuzi, a danas je to mjesto gdje možete vidjeti mnogo ljudi kako sjede u kafićima i restoranima uz obalu, ili samo šeću i joggiraju.
Avio karta za Libanon
Uz Corniche nalaze se i Golublje stijene (eng. Pigeons Rock), gigantske stijene koje strše iz mora, nastale u prahistorijsko doba micanjem tla, koje su prava prirodna turistička atrakcija i jedne od najprepoznatljivijih motiva Bejruta. Vrijeme nas nije baš poslužilo, kao što možete vidjeti, no prizor je svejedno prelijep.
Prošli smo i trgom Nejmeh i bejrutskim sukovima gdje domaći i turisti vole otići u shopping, a valja spomenuti i ulicu Hamra koja glasi kao svojevrsni bejrutski Champ Elysees.
HOTEL KAO SPOMENIK
U samom centru Bejruta, u ulici Omar Daouk, nalazi se napušteni hotel Holiday Inn koji ima velik značaj u povijesti zemlje, iz doba libanonskog građanskog rata 1970-ih.
Kako je hotel bio na dobroj strateškoj poziciji uz more i na vrhu brda s pogledom na cijeli grad, tako su ga obje zaraćene strane htjele zauzeti. Hotel je izgrađen 1974. godine i imao je 400 soba, restoran i noćni klub na 26 katova. No građanski rat počeo je godinu kasnije i turizam je prestao biti važan. Područje u kojoj se nalazio hotel bilo je usred jedne od prvih fronti rata i bitke za hotel poznate kao „Bitke hotela“ trajale su od listopada 1975. do travnja 1976. godine. U bitkama je sudjelovalo 25.000 ljudi, uz 1000 poginulih i duplo više ranjenih.
Hotel je deklariran kao vojna zona te stoji kao spomenik na razaranje tijekom građanskog rata. U njega nije moguće ući.
IĆE I PIĆE U BEJRUTU
Usprkos tome što religija igra važnu ulogu u životima stanovnika, alkohol je dozvoljen, slobodno se pije u kafićima i restoranima. Hrana je odlična, mediteranska s utjecajima Bliskog Istoka. Svakako treba spomenuti manakish, koji se obično jede za doručak. To je neka vrsta pizze, na koju obično stavljaju zaatar (nešto između majčine dušice i origana), no može se staviti bilo što.
Za ručak obično idu meze, zatim su tu tabbouleh (salata od peršina, rajčice, luka, mente i bulgura), hummus (o njemu se sve zna – namaz od slanutka), baba ganoush (namaz od pečenih patlidžana i tahinija), dok se za glavno jelo treba spomenuti makanek (kobasice od goveđeg ili janjećeg mesa), sauda (sirova janjeća jetrica narezana na kockice), kibbeh nayyeh (libanonska inačica tatarskog bifteka). U Libanonu se teško ostaje gladan ili žedan. Cijene po restoranima su nešto više od zagrebačkih, otprilike 20-30% skuplje.
Kako sam ja pivopija, teško je pričati o hrani bez piva. Pivska craft scena u Libanonu pomalo, ali sigurno raste. Postoji nekoliko lokalnih craft pivovara, najpoznatiji su 961BEER, Elmir Brewery te Colonel Beer Microbrewery. Najstariji i najpoznatiji je 961BEER (ime je dobilo po pozivnom broju Libanona) te imaju dvadesetak različitih piva u ponudi, štogod stalnih štogod sezonskih. Svakako bih spomenuo njihnovo pivo Lebanese Pale Ale, pivo koje stavljaju 6 poznatih libanonskih biljaka (timijan, ruj, kamilica, kadulja, anis i metvica).
Famozni bejrutski noćni život poznat diljem svijeta nisam ovog put upoznavao sa svojim društvom, možda jednom drugom prilikom isprobamo party scenu o kojoj svi pričaju.
PRIJEVOZ U BEJRUTU
Bejrut je jednostavan za transport. Većina atrakcija je dostupna pješice, a i Uber je prilično jeftin. No, odlučili smo otići na dva jednodnevna putovanja, jedno do Byblosa, drugo do Baalbeka. Kako nas je bilo troje suputnika, bilo je najjednostavnije iznajmiti auto s vozačem. Takav najam je koštao otprilike oko 100 američkih dolara za jedan dan.
IZLETI IZ BEJRUTA
Byblos je stari fenički grad na obali sredozemnog mora, naseljen više od 7000 godina. Zaštićena UNESCO-va svjetska baština je stari grad i luka te stari križarski dvorac Byblos. Cijelim putem do Byblosa je vrlo gusto naseljeno, vožnja do tamo mi je izgledala kao da nismo uopće izašli iz Bejruta. Negdje na pola puta, na visokom brdu nalazi se Notre-Dame du Liban, marijansko svetište, tj. moderna maronitska crkva i ogroman kip Djevice Marije.
Baalbek je poznat po svojim ostacima rimskih ruševina. Danas se Baalbeška akropola sastoji od ostataka više hramova izvanredne umjetničke i arhitektonske vrijednosti. Rimske građevine su izgrađene preko ranijih ruševina, na uzdignutoj platformi od 24 monolitna kamena, od kojih najteži teži više od 800 tona. Kako su ih uspjeli tako precizno obraditi, a pogotovo prenijeti, nepoznanica je do dana današnjeg.
Imate li želju i priliku otići u Bejrut, svakako preporučam!