U zadnjem desetljeću proputovao sam većinu država jugoistočne Azije, no Burma mi je uvijek bila interesantna i tajnovita. U vrijeme kad sam putovao bespućima Tajlanda, Laosa, Kambodže i Vijetnama, ta država je bila izolirana, zatvorena za turiste, s vojnom huntom na vlasti.
U međuvremenu se stanje u toj državi stabiliziralo, i iz turistički pretrpanih istočnih susjeda, putnici su se počeli slijevati u tu državu.
Ime Burme političko je pitanje. Od neovisnosti do 1989. službeno ime zemlje bilo je Unija Burma. Tada je vojna vlada proglasila današnje ime, Mjanmar, no ljudi i dalje koriste ime Burma. Tu promjenu nisu priznale oporbene snage u Burmi i emigraciji, kao ni vlade većine država. Ipak, novo su ime priznali Ujedinjeni narodi u skladu sa svojim pravilom da svaka zemlja, tj. vlada, ima pravo odrediti vlastito ime.
Online do vize
U Burmu se ne može ući bez vize, koja se vrlo brzo može napraviti online. Dovoljno je ispuniti formular na webu, platiti 50 USD kreditnom karticom, i sutradan na e-mail stiže elektronska viza koju je dovoljno isprintati i ponijeti sa sobom. Kako su kopnene granice uglavnom zatvorene, jedino se može doletjeti avionom, u Yangon ili Mandalay.
Prvo odredište bio je bivši glavni grad Burme, Yangon. To je i dalje najveći grad u Burmi, glavno gospodarsko i prometno središte, no vojna hunta je 2005. godine naredila svim dužnosnicima da se sa obiteljima premjeste u novi glavni grad, Naypyidaw. Grad je izgrađen na mjestu gdje je iskrčena džungla. Jedna od najzatvorenijih država na svijet stranim je novinarima dopustila da uđu u novi grad tek u ožujku 2007. godine.
Yangon, kao i svaki velegrad jugoistočne Azije, prilično je prljav, gomila ljudi i štandova svugdje na cesti. Centrom grada dominiraju kolonijalne građevine iz vremena kad je Burma bila dio britanskog imperija: gradska vijećnica, sud, ured imigracije, kolonijalni hotel Strand, itd. Sve ulice su napravljene potpuno ravno, kao mreža, čak su i imena ulica po brojevima.
Zašto su im usta tako krvava?
Prvo, što mi je zapalo za oko, da svi muškarci nose suknje, tj. duge marame koje su im omotane oko struka i zavezane velikim čvorom naprijed. Drugo, to što apsolutno svi izgledaju kao da imaju krvava usta i pljuju krv. No, to je betel, sredstvo za žvakanje koje se priređuje od sjemenki areke i biljke betele. Žvakanje tog pripravka slično je žvakanju duhana, no u ustima se razvija intenzivno crvena slina koju neprestano pljuju i koja uništava desni.
Burmanci su budisti, pa nije ni čudno da je top atrakcija u Yangonu pagoda imena Shwedagon. Pagoda (ili kolokvijalno paya, u Indiji stupa) je budistički hram. To je visoka građevina nalik na toranj, kružnog, stožastog oblika, u kojoj se obavljaju vjerski obredi, ili pohranjuju relikvije. Pagoda Shwedagon visoka je 98 metara i predstavlja najsvetiju budističku pagodu za Burmance. Sadrži relikte od 4 navodne prethodne reinkarnacije Bude, uključujući osam vlasi kose od povijesnog Bude. Kruna pagode se sastoji od 5448 dijamanata i 2317 rubina. Na samom vrhu se nalazi dijamant od 75 karata. Zlatna boja pagode blješti i vidi se iz skoro cijelog Yangona.
Nakon nekoliko provedenih u Yangonu, odletili smo u Mandalay, drugi najveći grad u Burmi. Bio je posljednja prijestolnica Kraljevine Burme i smatra se centrom burmanske kulture. U hotelu hvatamo taksista i tražimo ga da obiđemo bitne turističke atrakcije u tom gradu. Centrom grada dominira utvrđeni dio grada, veličine otprilike 2 x 2 km. U centru te utvrde nalazi se kraljevska palača, posljednjeg burmanskog monarha koja datira iz polovice 19. stoljeća.
Pagoda gdje god pogledaš
U sjevernom dijelu grada nalazi se brdo po kojem je grad dobio ime, Mandalay Hill. Brdo je prepuno budističkih svetišta. Na samom vrhu nalazi se ogromna pagoda Su Taung Pyi s koje puca pogled na cijeli grad. U podnožju brda, opet pagoda. Pored pagode, budistički manastir. Pa preko puta, opet pagoda. Već sam pozaboravljao kako se sve zovu. Ne bih htio sad ispast nekulturan i da me ne interesira lokalna kultura, ali to je kao da posjetim neki europski grad, i posjećujem samo crkve. Sve su slične, imaju zvonik ili dva, nakon nekog vremena bi svakom dosadilo.
Tražim po vodiču i nalazim da je najveća turistička atrakcija u blizini Mandalaya most U Bein, najduži most na svijetu napravljen od tikovine, dug preko 1600 metara i proteže se preko jezera Taung Tha Man. Nalazi se dvadesetak kilometara južnije od Mandalaya. U sumrak, gomila lokalaca prelazi s jedne strane jezera na drugu. Budistički monasi ga često posjećuju da bi šetali i meditirali. Idealan photo opportunity, nema što. Tražimo taksista da nas odveze u najbolje vrijeme za slikanje i nismo zažalili.
Bagan – zalazak sunca u ovom polju pagoda je spektakularan
Nakon Mandalaya, odlučili smo obići famozni Bagan. U devetom stoljeću Bagan je bio središte snažnog kraljevstva Pagan po kojem je dobio i ime. Cesta između Mandalaya i Bagana prilično je loša, i vožnja od nekih 150 km traje 6 sati.
Kažu da je Bagan najveće nalazište budističkih hramova, pagoda, stupa i ostalih ruševina sa brojkom preko 4000 građevina, a polovina ih stoji još i danas u jednom komadu. Eh, nakon Mandalaya, opet pagode. I još njih. Ujutro unajmljujemo električne skutere, i nakon kupovine aviokarti za jezero Inle i Yangon, krećemo u obilazak područja. Opet, nakon 2-3 hrama, svi su nam postali isti.
No ako sam nešto volio na putovanjima, to su zalasci sunca. A zalazak sunca u Baganu je nešto najljepše što sam vidio. Našli smo jednu pagodu na čiji smo se vrh mogli popeti, i vidjeti zalazak sunca preko tih tisuća hramova. Spektakularan pogled, koji je pucao kilometrima daleko, zlatno sunce u zalasku koje je obasjavalo vrhove hramova, jednostavno je bio doživljaj koji me je ostavio bez daha.
Sela na vodi i plutajući vrtovi
Zadnja stanica proputovanja po Burmi bilo je jezero Inle. Prvo što nas je iznenadilo da nam pri ulazu u Bagan nitko nije naplatio nikakvu ulaznicu, a pri ulazu u područje oko jezera oteli su nam po 25.000 kyata (cca 150 kn). Tik na sjeveru jezera nalazi se grad Nyaungshwe, poznato backpackersko odredište u kojem se može jeftino prenoćiti, štogod pojesti i organizirati ture po jezeru.
Sutradan unajmljujemo čamac, i krećemo u obilazak jezera. Jezero je veliko preko 100 km2, i prilično plitko, otprilike metar do dva. Diljem jezera susrećemo gomile ribara, koji love ribu karakterističnim načinom pecanja, stajući jednom nogom na pramcu, drugu nogu imaju omotanu oko vesla s kojim se odguruje od dna jezera i konusnom mrežom lovi ribu.
Život se odvija na površini jezera. Već sam se susreo s plutajućim selima na jezeru Titicaca u Peruu i na jezeru Tonla Sap u Kambodži, no ovo je bilo daleko veće i organiziranije. Cijela sela se nalaze na vodi, kuće se nalaze na visokim gredama zabodenim u dno jezera, kao čardak ni na nebu ni na zemlji. Dio površine jezera oko sela je kultiviran, i na njemu se nalaze plutajući vrtovi. Štapovi zabijenu u dno jezera, biljke koje plutaju vezane za te štapove.
Turizam, suveniri i čudne cigarete
Ovo je prvi dio Burme u kojem se vidi razvijeni turizam. U selima postoje restorani, većinom za zapadnjake, postoje i suveniri. Najčešći suveniri ovdje su makete čamaca s ribarom u karakterističnoj pozi, kao i cigarete koje motaju u list duhana od mješavine meda, tamarinda, banane i anisa. Inače nisam pušač, ali nisam mogao odoljeti da ne zapalim jednu. Imaju iznimko slatkast okus, što nije čudno na smjesu koju stavljaju u te cigarete.
I za kraj, mogu reći da me je Burma oduševila. Zemlja srdačnih ljudi koja polagano otvara vrata turistima, i u koju se isplati otići što prije, dok su cijene niske, i dok turista još nema u velikim brojevima. Kako je krenulo, ići će to stopama istočnih susjeda, primjerice Tajlanda i Kambodže. Stoga, požurite.