Po bespućima JI Azije: Malezija, Brunej, Singapur, Indonezija

Još jedna recesijska godina pa sam se odlučio na putovanje u jeftinije dijelove svijeta. Azija, opet jugoistočna, ali malo južnije. Nakon proučavanja cijena avio karata, niskobudžetni prijevoznik AirAsia je počeo imati prve letove za Europu, i nas troje odlučujemo kupiti karte za Kuala Lumpur, glavni grad Malezije. KLIA LCCT (Kuala Lumpur International Airport, Low-Cost Carrier Terminal) je zbog svog položaja i prometne povezanosti dobar hub za putovanja u toj regiji, sa jako jeftinim letovima po bespućima malezijskih i indonezijskih otoka.

Malezija – zemlja od trinaest država i tri teritorija

Malezija je federacija koja se sastoji od trinaest država i tri savezna teritorija. Južno kinesko more dijeli državu na dvije odvojene zemljopisne cjeline: južni dio Malajskog poluotoka, koji graniči na sjeveru sa Tajlandom i na jugu sa Singapurom, te na sjeverozapadni dio otoka Borneo, gdje graniči sa sultanatom Brunej i Indonezijom. Iako su Malajci dominantniji, malezijsko društvo je heterogeno, sa značajnim utjecajem indijske i kineske manjine.

Malezija je federalna, ustavna, parlamentarna, izborna monarhija. Državni poglavar Malezije je Yang di-Pertuan Agong, što na malajskom znači Vrhovni vladar, a na Zapadu se obično prevodi kao kralj. On ima uglavnom ceremonijalnu ulogu, dok izvršnu vlast vrši vlada na čelu koje je premijer, a koji je, pak, odgovoran parlamentu. Kralj se bira na razdoblje od pet godina. Malezija je jedna od nekoliko izbornih monarhija na svijetu (uz Vatikan, Kambodžu i Kuvajt), ali jedina koja ima ograničeno vrijeme vladavine. Kralj se bira između devet nasljednih sultana koji se nalaze na čelu sultanata na Malajskom poluotoku, dok ostale države, kojima su na čelu guverneri, ne sudjeluju u izboru.

Najveći svjetski proizvođač palme uljarice

Kuala Lumpur, glavni grad ove države obogatio se na nafti, kositru i palminom ulju. Malezija je najveći svjetski proizvođač palme uljarice. Miješaju se stari i novi stilovi građevina, od velebnih zgradetina i nebodera u poslovnom distriktu, do potleušica u ostalim dijelovima grada.

Jedan od glavnih simbola grada su poznati neboderi-blizanci, tornjevi Petronas (Petronas Twin Towers ili na malajskom Menara Berkembar Petronas). Građeni su od 1992. do 1998. godine, sadrže 88 katova i po visini od 451,9 m drže 4. mjesto u svijetu, ali su, nakon što su srušeni blizanci WTC-a u New Yorku, postali najviši blizanci u svijetu. Druga, isto tako lako uočljiva znamenitost je jedan od najvećih telekomunikacijskih tornjeva na svijetu, Kuala Lumpur Tower ili na malajskom Menara Kuala Lumpur, visok 421 m.

Srce Kuala Lumpura, dio koji nikad ne spava je definitivno Chinatown. Raj za shopping – cjenkanje za sve moguće stvari koje se nude kao i raj za želudac (onih koji ga imaju) na brojnim night marketima i uličnim štandovima s raznovrsnom ponudom (riblje škrge, tisuću godina stara jaja, riblje okruglice, žabe, jegulje, te ražnjići od raznih vrsta mesa, školjke, ribe i rakovi samo su dio iz našeg menija…).

Druga značajna manjina su Indijci te smo posjetili i kvart zvan Little India. Vrlo šarolik, na svakom uglu svira bhangra (indijska muzika), cijele ulice miriše po sagorijevanju indijskih štapića. Na putu prema tamo povezao nas je kineski taksist, koji nas je uvjeravao da su Kinezi najpoštenija manjina, za razliku Filipinaca koji, po njemu, puno kradu i džepare, i Indijaca koji, po njemu, često varaju. Također nam je rekao, ako vidimo Indijca i kobru, da ubijemo kobru, jer je Indijac otrovniji od kobre. Mi nismo imali takvih problema, i možemo ustvrditi da Kinezi prenapuhuju stvari.

Borneo – treći po veličini otok na svijetu

Iduća postaja našeg putovanja je Borneo, treći po veličini otok na svijetu, iza Grenlanda i Nove Gvineje, jedini je otok na svijetu koji je podijeljen između tri države (Malezije, Indonezije i Bruneja). Nalazi se usred Indonezijskog arhipelaga. Obala otoka je zbog močvarnih šuma mangrova relativno nepristupačna, što kao posljedicu ima i slabu naseljenost obala. S obzirom na veličinu otoka, na njemu živi izrazito mali broj stanovnika te je gustoća naseljenosti svega 16 stanovnika po metru kvadratnom. Velika područja su još uvijek pokrivena gustim prašumama, i prirodno su stanište jedne vrste čovjekolikih majmuna, orangutana.

Na jeziku domorodaca orang znači čovjek, a utan znači šuma. Dakle, orang utan u prijevodu znači šumski čovjek. Mnogi lokalci vjeruju da su ovi mirni stanovnici šuma ljudi jednako kao i oni. Po njihovom mišljenju, od ljudi se razlikuju samo u jednom: ne vole raditi. I kako ih se ne bi moglo nagovoriti na rad, u prisutnosti ljudi se pretvaraju da ne znaju govoriti.

Orangutani uz Borneo još žive na Indonezijskom otoku Sumatri, ali ih je najveći broj ipak na Borneu (otprilike 15.000 od ukupno manje od 20.000 preživjelih). Vrlo su ugrožena vrsta, početkom prošlog stoljeća ih je bilo preko 250.000 jedinki. Time se orangutani, uz brdsku gorilu smatraju najugroženijim čovjekolikim majmunom. Orangutani su jako slični čovjeku, sa preko 98 posto istih gena. Ljudi imaju po 23 para kromosoma, dok orangutani (kao i gorile i čimpanze) imaju po 24 para. Testovi su pokazali da uz pomoć ploča sa simbolima mogu komunicirati s ljudima jednostavnim rečenicama.

Orangutani većinom žive samotnjački, samo ponekad u malim grupama i teritorijalne su životinje. Mužjaci nadziru ženke koje žive na njihovom području, ali do direktnog kontakta dolazi samo u vrijeme parenja. Orangutani uglavnom žive u krošnjama stabala kišnih šuma i najveći su stanovnici drveća. Orangutani se hrane pretežno voćem, lišćem i korom, a uz to i kukcima, ptičjim jajima i malenim kralježnjacima. Širenjem sjemenja pojedenog voća orangutan je vrlo važna karika u održavanju raznovrsnosti kišnih šuma. Upravo zato se orangutan smatra ključnom vrstom za preživljavanje tropskih kišnih šuma.

Orangutani se pare poligamijski, jedan mužjak se pari sa više ženki. Nakon skotnosti od otprilike osam mjeseci, ženka donosi na svijet jedno mladunče, u jako rijetkim slučajevima blizance. Sa sisanjem prestaju tek sa nešto više od tri godine, i nakon toga mladunac ostaje još godinama uz majku. Potpuno samostalan i spolno zreo postaje tek sa punih osam godina. Žive otprilike 35 godina u prirodi, a nerijetko i 50 godina u zatočeništvu.

Čovjek – najveći ugrožavatelj ‘šumskih ljudi’

Ljudi svojim aktivnostima, naročito legalnim i ilegalnim krčenjem i sječom kišnih šuma snažno ugrožavaju ovu vrstu. Iako su vrlo vrijedna stabla najčešće ilegalno srušena, proizvodi od tog drveta se legalno i vrlo jeftino prodaju na tržištima razvijenih zemalja. U zadnje vrijeme velika potražnja za palminim uljem u tim zemljama dodatno ugrožava prirodni okoliš orangutana. Na Borneu se sijeku i krče velike površine kišnih šuma da se stvori prostor za sadnju divovskih plantaža palmi. U to sam se uvjerio svojim očima šestosatnom vožnjom u autobusu, između Sandakana i Kota Kinabalu, na samom sjeveru otoka. Satima smo se vozili kroz plantaže palmi, a do pred svega par godina na istom mjestu su bile prašume, prirodno stanište ovih dobrih šumskih ljudi.

Osim uništavanja životnog prostora orangutana i velikog broja drugih vrsta, rijeke i podzemne vode truju se pesticidima, osjetljivoj zemljinoj kori s vrlo tankim slojem humusa oduzimaju se hranjive tvari, a tlo ostaje nezaštićeno izloženo eroziji. Nakon nekoliko godina, uljnate palme više ne rode, a tlo nije pogodno za bilo kakvu drugu kulturu. Tako se zatvara krug. Životinje su ostale bez staništa, a lokalno stanovništvo bez podloge za privređivanje. Sljedeći razlog za ugroženost orangutana je i njihova vrlo niska stopa reprodukcije. Ženka orangutana tijekom čitavog života često ne podigne više od tri mladunca. To znači, da se i zaštićene populacije vrlo sporo obnavljaju. Sljedeća velika ugroza ove vrste je ilegalna trgovina. Cijena bebe orangutana na crnom tržištu se kreće do nekoliko desetaka tisuća eura. Pri tome, do bebe je praktično nemoguće doći bez da se ubije majku. Uz to, ulovljene životinje često ugibaju od stresa ili tijekom transporta.

Na Borneu postoji više mjesta za rehabilitaciju ovih dragih životinja, gdje se volonteri pod vodstvom stručnjaka bave podizanjem mladunaca i njihovom pripremom za ponovno vraćanje u divljinu. Orangutani, pošto su jako slični čovjeku, mogu oboliti od istih bolesti kao i čovjek (malarija, tuberkuloza, itd.). Obučavaju se kako preživjeti u divljini, kako sagraditi gnijezda, kako što više biti na drveću, izbjegavajući kontakt sa tlom. Nakon što prođu obuku, puštaju se na slobodu, odvode duboko u džunglu, gdje nastavljaju svoj život u divljini.

Kako smo moji suputnici i ja veliki zaljubljenici u životinje, odlučili smo posjetiti jedan takav rehabilitacijski centar, u blizini Sandakana, na sjeveru Bornea. Posjetili smo Sepilok Orang Utan Rehabilitation Centre, jedan od prvih takvih centara, osnovan 1964. godine. U njemu živi 60 do 80 orangutana. Prisustvovali smo hranjenju nekoliko orangutana u prirodi, gdje ih volonteri hrane sa bananama i raznovrsnim voćem. Bliži kontakt sa ljudima je zabranjen zbog njihove obuke pa smo ih gledali sa udaljenosti od nekoliko desetaka metara.

Kinabalu – jedno od najvažnijih svjetskih bioloških nalazišta

Nakon dvije provedene noći u tom rezervatu, odlazimo u obližnji Sandakan koji nas je prilično razočarao. Jedna od rijetkih svjetlih točaka ovog lučkog gradića je bio posjet restoranu Ocean King, gdje smo na domaće načine probali nekoliko vrsta riba, puževa, školjaka, rakova i ostalih morskih delicija. Nakon toga odlazimo u Kota Kinabalu, glavni grad pokrajine Sabah.

Koliko se gradova na svijetu može pohvaliti sa prekrasnim tropskim otokom na pola sata vožnje brodom od centra grada? Koliko njih ima čak pet takvih otoka? Kota Kinabalu nalazi se na obali Južnog kineskog mora, ispred kojeg se smjestio nacionalni park Tunku Abdul Rahman, koji se sastoji od pet tropskih otoka. Sa druge strane, prema unutrašnjosti otoka se nalazi velebna planina Kinabalu, svjetski poznata po golemoj botaničkoj i biološkoj raznovrsnosti, te visokoj razini endema (neke vrste biljaka koje su nađene na Kinabalu planini ne postoje nigdje drugdje u svijetu). Nedavna istraživanja pokazuju da na planini postoji čak nevjerojatnih 5.000 do 6.000 vrsta biljaka što je više nego cijela Europa i Sjeverna Amerika zajedno. Zbog toga je Kinabalu jedno od najvažnijih svjetskih bioloških nalazišta.

Kota Kinabalu, za razliku od Sandakana nas je oduševio kako sa svojim položajem između ovih divnih prirodnih bogatstava, tako i sa svojim lokalnim marketima (Central market, Night market i Filipino market) gdje smo svaki dan kušali razne lokalne delicije, kao pileće guzice i krilca, raže, lignje, raznu vrstu riba, itd. Isto tako je i noćni život puno nestašniji i življi nego što je to bio slučaj na ostatku otoka.

Brunej – stanište mira

Iduća destinacija je sultanat Brunej, jedna od najmanjih država na svijetu, službeno zvana Brunei Darussalam (u prijevodu stanište mira). Nalazi se na sjeveru otoka Borneo, na obali Južnog kineskog mora. Na kopnu graniči s Malezijom. Brunej je parlamentarna monarhija, ali zapravo sultan ima veće zakonodavne i izvršne vlasti pa Brunej možemo zvati apsolutističkom monarhijom. Najvažnije gospodarske aktivnosti su proizvodnja nafte i plina.

General Haji Sir Hassan al-Bolkiah Mu’izzaddin Waddaulah, ili skraćeno Hassanal Bolkiah je sadašnji sultan od Bruneja i jedan od najbogatijih ljudi svijeta. Njegov brat Pengiran Digadong Sahibul Mal Pengiran Muda Jefri Bolkiah ibni Al-Marhum Sultan Haji Omar Ali Saifuddien Sa’adul Khairi Waddien (skraćeno Jefri Bolkiah) je ujedno jedan od najrastrošnijih ljudi svijeta. Uspio je spiskati svega 15 milijardi dolara. Posjedovao je 250 kompanija, sedam hotela i 150 nekretnina u 12 zemalja, osam zrakoplova, među kojima Boeing 747 i helikopter, pet brodova i jahtu, 2300 automobila marke Ferrari, Bentley i Rolls-Royce, sve rađene po narudžbi, itd. Na kraju, najmlađi brat Mohamed je uspio stati ovom rasipništvu na kraj, te je princu oduzeta imovina i ostao je na 20.000 dolara mjesečne rente koliko mu doživotno pripada kao članu kraljevske obitelji.

Bandar Seri Begawan je glavni grad ove male državice. Centar grada krasi džamija Sultan Omar Ali Saifuddin, sagrađena 1958. godine u čast 28. sultana od Bruneja, čije ime nosi. Odmah pored te prekrasne monumentalne građevine nalazi se potpuna suprotnost, najveće plutajuće selo na svijetu, Kampong Ayer. U njemu živi skoro 40 tisuća ljudi što čini otprilike 10 posto populacije te države. To je u biti hrpa od 42 spojena sela i koji neki zovu Venecijom istoka, što nije niti ni približno točno. U blizini džamije, u samom centru grada nalazi se i muzej Royal Regalia, u kojem su izloženi darovi koje je Sultan primio od svjetskih državnika, kao i vozilo u kojem se Sultan vozio ulicama ovoga grada prilikom svoje krunidbe.

Za razliku od obližnjih muslimanskih zemalja poput Indonezije i Malezije, ovdje nije moguće ispiti pivo, niti ikakvo alkoholno piće, jer je alkohol zabranjen. Ulice su izrazito čiste, vozni park je daleko bolji od ostatka Bornea, ali su i cijene osjetno veće. Sve u svemu, Brunej je svakako vrijedan jednodnevnog posjeta.

Singapur – Lavlji grad

Nakon višetjednog vrzmanja po otoku Borneu, ponajviše malezijskom dijelu otoka i mikrodržave Brunej, stigli smo u Singapur. Izlaskom iz aviona skužio sam da će idućih par dana biti jako ljepljivo i znojno. Podosta sam putovao po jugoistočnoj Aziji, ali ovakvu sparinu, ovakvo znojenje, nigdje nisam osjetio. To nas je pratilo tijekom cijelog boravka u Singapuru ili, u prijevodu s malajskog jezika, ‘Lavljem gradu’.

Od aerodroma do hostela vozili smo se podzemnom željeznicom zvanom SMRT (skraćenica od Singapore Mass Rapid Transport). Ulaskom u SMRT ugledao sam znak što je zabranjeno u podzemnoj. Pušenje, iće i piće, zapaljive tekućine. I durian, kralj voća. Kralj smrada. Nasmijalo me je to. Ulaskom u grad, odmah se vidjelo da smo došli u jednu od najrazvijenijih država svijeta. Ulice, podzemna, prometni znakovi i oznake na engleskom jeziku, sve je izgledalo kao da se šećem nekim američkim velegradom. S tom razlikom da je bila enormna sparina.

Najprometnija luka na svijetu

Bogatsvo Singapura temelji se na trgovini i lučkim djelatnostima, a tamošnja luka je najprometnija luka na svijetu. Singapur se najviše razvio zahvaljujući uvozu jeftinih sirovina i izvozu gotovih industrijskih proizvoda. Značajniji izvori prihoda su bankarstvo i turizam. Smatra se azijskim tigrom (tigrovima se nazivaju male azijske države koje su se vrlo brzo razvile).

To je otočna država smještena južno od Malajskog poluotoka, sastoji se od 63 otoka. Između Malajskog poluotoka i Singapura je uski morski prolaz koji se zove Johorski prolaz preko kojeg vodi most. Zbog svog strateškog položaja zovu ga i Azijskim Gibraltarom. Nalazi se na krajnjem jugu Malajskog poluotoka na ulazu u Malajski prolaz (morski prolaz između Malajskog poluotoka i Sumatre). To je najvažniji morski prolaz koji spaja Tihi i Indijski ocean i preko njega prolazi većina brodova koji plove između istočne i južne Azije. Većina tih brodova staje u Singapuru, zbog čega se on i razvio u značajnu luku.

Singapur se nalazi u zoni tropske kišne šume koja je na otoku najvećim dijelom iskrčena. Ta šuma prekriva četvrtinu države i većinom je zaštićena kao posebni rezervat. Kombinacija tropske kišne šume i betona, te položaja skoro na samom ekvatoru je rezultiralo enormnom vlažnošću i sparinom. Jesam li spomenuo da je bilo jako sparno i znojno?!

Zbog tog svog strateškog položaja imao je i burnu povijest, i mijenjao je vlasnike. Od 7. do 13. stoljeća bio je dio države Srivijaya, koja je obuhvaćala Malajski poluotok i otok Sumatru. Tada je na prostoru današnjeg Singapura bio grad Temasek, koji je zbog svog strateškog položaja bio značajno trgovačko središte. Između 14. i 19. stoljeća bio je dio Sultanata Johor. U 17. stoljeću razoren je u malajsko-portugalskom ratu, dok su u 18. stoljeću taj prostor kontrolirali Nizozemci, a na otoku Singapuru je bilo ribarsko naselje.

Singlish – jedinstveni singapurski slang

Moderni Singapur utemeljio je 1819. godine Thomas Stamford Raffles iz britanske istočnoindijske kompanije, koji je uočio njegov strateški dobar položaj. Singapur je kasnije postao britanskom krunskom kolonijom i razvio se kao značajan lučki i trgovački centar. 1869. je u gradu živjelo 100.000 stanovnika raznih nacionalnosti (Malajci, Kinezi, Indijci i Englezi).

Tijekom Drugog svjetskog rata Japanci su zauzeli Malajski poluotok, a uspjeli su poraziti i Britance te osvojiti i Singapur. To se smatra najvećim britanskim porazom u Drugom svjetskom ratu. Predajom Japanaca 1945. Britanci su vratili Singapur u svoje ruke. 1959. je stekao samoupravu pod britanskom krunom, dok su 1963. proglasili potpunu samostalnost i udružili se u Federaciju Maleziju. Kako stanovnici Singapura nisu bili zadovoljni tom Federacijom, 1965. su proglasili nezavisnost.

Zbog svih tih povijesnih razloga i ne čudi da imaju više etničkih skupina (najveće su Kinezi, Malajci i Indijci), koje govore raznim jezicima, te štuju razne religije. Singapur, stoga, ima četiri službena jezika: engleski, malajski, mandarinski i tamilski. Engleski jezik je službeni jezik administracije i trgovine, a malajski je nacionalni jezik. Mandarinskim (kineskim) jezikom koristi se najveći broj stanovnika (oko trećine). Karakterističan lokalni dijalekt je Singlish, spoj leksičkih i gramatičkih formi kineskog, engleskog, malajskog i indijskog jezika. Singlish se koristi na ulicama kao govorni jezik, međutim u zadnje vrijeme sve se više koristi i na javnim mjestima. Singlish je jedinstveni singapurski slang, u kojem engleski jezik slijedi kinesku gramatiku i kojeg se slobodno nadopunjava riječima lokalnih kineskih, malajskih i indijskih dijalekata. To je jezik mladih, ulični slang, često krcat prostim riječima uzetih iz gotovo svih jezika jugoistočne Azije.

Ustav po feng shuiu

Nakon enormnih cijena piva u muslimanskom dijelu jugoistočne Azije, očekivali smo da će ovdje cijene biti nešto blaže. I bogme smo se prevarili. Cijena pinte piva varira od 50 do 80 kuna, dok pivo u trgovini varira od 25-35 kuna. Nikako na zelenu granu, iz skupog u najskuplje.

Šetnjom kroz grad prolazimo kroz šumu nebodera. Ovo je jedno od najgušće naseljenih mjesta na svijetu. Osim nebodera, ima nekoliko fenomenalnih parkova, zoološki vrt, vrt ptica te botanički vrt. Uz to sve je i vrlo čist grad, a postoje i mnoge kazne, od novčanih do odgojnih, za kršenje propisa vezanih uz čistoću. Na primjer, kažnjava se osoba koja u javnom zahodu ne pusti vodu ili baci žvakaću gumu na cesti ili bilo kojoj javnoj površini. Oni se time ponose i mnogi suveniri poput magneta prikazuju te znakove zabrane.
Jedna od znamenitosti Singapura je Cesta Voćnjaka (eng. Orchard Road). Ime je dobila po tome što su u 19. stoljeću tu bile plantaže muškatnih oraščića, papra i voća. Danas je to više od dva kilometra duga ulica, te centar zabave i shoppinga ovog dijela svijeta. Trgovački centar na trgovačkom centru, gdje se može kupiti sve, ‘od igle do lokomotive’.

Merlion, čije ime dolazi od imenica more i lav, je maskota grada. Merlion je mitsko biće s glavom lava i tijelom ribe. Kip Merliona dizajnirao je Fraser Burnner za singapursku turističku zajednicu prema povijesnim crtežima singapurskih mornara iz 13. stoljeća. Od 1964. kip Merlion službeni je logo Singapura.

Još jedna zanimljivost Singapura jest da su Singapur i Južna Koreja jedine države na svijetu u kojima se dijelovi Ustava baziraju na tradicionalnom kineskom vjerovanju, feng shuiu. Feng shui (vjetar i voda) kinesko je vjerovanje koje usklađuje ravnotežu između čovjeka i prirode, te daruje čovjeku prosperitet i zdravlje.

Indonezija – najveća otočna država na svijetu

Nakon nekoliko ljepljivih i vrućih dana u Singapuru, uputili smo se u najveću otočnu državu na svijetu, Indoneziju. Indonezija zauzima veći dio Malajskog arhipelaga, najvećeg svjetskog arhipelaga. Teritorij Indonezije sastoji se od oko 17.508 otoka od kojih je oko 6.000 naseljenih. Među najvećima su, uz već posjećeni Borneo, još i Java (na kojoj živi više od polovice ukupnog stanovništva), Sumatra i Sulawesi. Otok Bali, iako se ne ubraja u najveće, poznat je kao najveće indonezijsko turističko odredište. U neimaštini vremena izabrali smo dva otoka, Javu i Bali. Javu, zato što je ona srce i duša Indonezije, a Bali jer je drugačiji od ostalih, jedini otok u Indoneziji gdje ne prevladava Islam.

Indonezija je četvrta država svijeta po broju stanovnika (nakon Kine, Indije i Sjedinjenih Američkih Država). Nalazi se na granici nekoliko litosfernih ploča (euroazijske, australoindijske, tihooceanske i više manjih ploča), te kroz nju prolaze ogromni rasjedi. Zbog toga je prostor Indonezije jedno od najtrusnijih područja na svijetu s mnogo vulkana (preko 150 aktivnih vulkana) i čestim potresima. Otoci su većinom planinski i većinom su vulkanskog porijekla. Vulkani su među najaktivnijima na svijetu. Sjetite se opasnog tsunamija koji je poharao ovo područje 2004. godine, kad je poginulo četvrt milijuna ljudi.
Prvo smo se uputili u Jakartu, glavni grad Indonezije. Taj desetmilijunski grad je glavni i najveći grad Indonezije. Grad se nalazi na sjeverozapadnom dijelu otoka Jave. Grad je ogroman, drugi je najveći ‘traffic-jam’ na svijetu (Sao Paolo je prvi), vožnje taksijem su beskonačne. Nikad doć’. Sjedneš u taksi i stojiš u beskonačnim redovima. Jedini razlog zašto smo ovdje došli je da obavimo neku ‘papirologiju’ u našoj ambasadi. I jedina svijetla točka je bilo upoznavanje dragih nam ljudi. S Ivom, zaposlenicom u našoj ambasadi, i Mirom, njenim dečkom i “kraljem noćnog života Jakarte” (kako ga je prozvao moj dragi prijatelj Shale), proveli smo nekoliko lijepih dana u druženju i ćaskanju o životu u Indoneziji. Kako smo svi bili pomalo boležljivi, a i bili smo kratko u Jakarti, Miro nije uspio opravdati naziv kralja noćnog života. Bude drugi put. I jedino što me je zadivilo je Monas, 137 metara visok falusoidni nacionalni monument, izgrađen u vrijeme predsjednika Sukarna. On simbolizira borbu za nezavisnost zemlje. U njegovom vrhu oblika plamena nalazi se više od 14 tona bronce presvučeno sa 35 kg zlata.

Yogya i miris Azije u zraku

Iduća destinacija je Yogyakarta, skraćeno Yogya (čita se Džogdža). Ako je Jakarta industrijsko središte Indonezije, onda je Yogya kulturno. Taj grad je daleko manji od Jakarte, nema visokih građevina i osjeća se pravi miris Azije u zraku. Definitivno pun pogodak što smo ovdje. Šteta što nismo ostavili više od dva dana za posjet ovom gradu. Obožavam walk-distance gradove u kojima mi nije potreban javni prijevoz da pogledam što me zanima. Djeca trče ulicama i parkovima, u parku ispred Sultanove palače su dizali u zrak valjda najvećeg zmaja kojeg sam vidio u životu. U restoranu blizu našeg smještaja smo upoznali Satriu, lokalnog dečka i konobara, koji nam je pričao o Yogyi, naučio nas desetke riječi na Bahasi, kao i neka osnovna gramatička pravila. Satria je stvarno neobičan mladić, kršćanin (što je ovdje rijetkost), sluša country religijskog prizvuka. Satria je definitivno lik kojeg ću pokušat barem još jedanput posjetiti.

U blizini Yogye nalaze se dva poznata hrama, jedan hinduistički i jedan budistički. Prambanan je najveći hinduistički hramski kompleks u Indoneziji. Nalazi se oko 18 km istočno od Yogye. Sagrađen je oko 850. godine, ali se ne zna točno za čije vladavine. Neki izvori kažu da u vrijeme vladavine Rakai Pikatana, kralja druge dinastije Mataram, a neki drugi u vrijeme Balitung Maha Sambua, kralja dinastije Sanjaya. Ubrzo nakon što je dovršen, hram je napušten i počeo je propadati. Kompleks je jedno od najvećih hinduističkih hramova u jugoistočnoj Aziji. Uvršten je 1991. na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji. Osobitost im je visoka i šiljasta gradnja, koja je jedna od odlika hinduističkih hramova, kao i strog raspored brojnih pojedinačnih svetišta oko 47 m visoke središnje građevine. Cijeli kompleks sastoji se od osam glavnih hramova, kao i više od 250 pojedinačnih, manjih hramova koji okružuju glavne. Tri najveća hrama, nazvana Trisakti (“tri sveta mjesta”), posvećena su bogovima Šivi, bogu-razaraču, Višni, bogu-čuvaru i Brahmi, bogu-stvoritelju. To odgovara hinduističkom božanskom trojstvu koje se nalazi u mnogim hinduističkim svetištima.

Borobudur je pak najveći je budistički hramski kompleks u Jugoistočnoj Aziji. Ova velika piramida nalazi se oko 40 km sjeverozapadno od Yogye. Piramida je građena nešto prije Borobudura, vjerojatno između 750. i 850. za vrijeme vladavine dinastije Sailendra. Stoljećima je bila prekrivena vulkanskim pepelom dok je Europljani nisu otkopali. U razdoblju između 1973. i 1984., u okviru velikog programa obnove, veliki dio kompleksa ponovo je zasjao u punoj mjeri. UNESCO mu je također 1991. dodijelio status objekta svjetske kulturne baštine. Na kvadratnoj osnovici čije strane su duge 123 m uzdiže se ukupno devet katova. Na zidovima prvih četiriju stepenastih terasa nalazi se reljef čija je ukupna dužina veća od 5 km te prikazuje Budin život i djelovanje. Iznad ovih, uzdižu se sljedeće tri koncentrično sagrađene terase s ukupno 72 stupe od kojih glavna ima promjer 11 metara. U svakoj stupi nalazi se po jedan Buda koji sjedi.

Značenje imena ‘Borobudur’ nije jasno. Ime čine dvije riječi. Jedna je bara i ima korijen u riječi vihara što je naziv kompleksa jednog ili više hramova i samostana ili spavaonica. Druga riječ, budur dolazi iz balijskog i znači ‘iznad’. Prema tome Borobudur bi značilo kompleks hramova i samostana ili spavaonica, koji su smješteni na brežuljku, mjestu izdignutom od okolnog terena.

Iduća destinacija je otok Bali, ali o njemu ćemo u idućem broju Hostelera. Do čitanja!

Category: Hosteler, Putopisi
You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed.Both comments and pings are currently closed.

Comments are closed.